Ferid Spahić: 25 godina potrage za nestalim bratom

Teške su priče mnogobrojnih porodica u BiH koje traže svoje najdraže, nestale u vihoru rata početkom devedesetih. Zeničanin, Ferid Spahić, traga već 25 godina.

Iz akcije na rejonu Okruglice kod Vareša marta 1993., od 18 pripadnika Armije BiH nije se vratilo njih sedam, a medju njima i Feridov brat Raif Spahić. On nikada nije odustao od potrage, a televizijski snimak ga je uvjerio da je Raif među četvoricom mrtvih. Međutim, do posmrtnih ostataka nikada nije uspio doći. Samo do novih saznanja…

Bili su pripadnici Samostalnog diverzantskog bataljona. Njih sedam: Raif Spahić, Emgijad Zgrčo, Fuad Mandžuka, Zijad Muharemović, Halil Kruško, Zuhdija Fejzić i Semir Jusufović iz Maglaja. Ostali su na brdu Rokoč. Četvorica su na licu mjesta poginula.

To je potvrdila i TV emisija u kojoj su se gospoda iz Republike Srpske hvalila 11. ili 12. marta da su to momci iz Zenice i da su platili što su dan ili dva prije napala njihovu jedinicu.

To su Novica Topalović, komadant Romanijskog artiljerijskog bataljona, Risto Stipanović, zamjenik Pero i Lazo Marković i Slobodan Okilj, vojnici. Na tom snimku se od četiri leša – pripadnika SDB-a Armije R BiH može jasno prepoznati Zijad Muharemović i jasno se vidi da među njima nije moj brat Raif. On je uhvaćen živ i odveden u Ilijaš.

Tada sam počeo sa potragom, prvo u jedinici kojoj je pripadao. Tu nisam naišao na razumijevanje i podršku, potom preko Visokog i Breze, angažovao sam i radio-amatere. Tražio sam sam bez ičije pomoći i u toj potrazi stigao i do jedinica agresorske strane. Došao sam do imena ljudi koji su mogli znati informacije vezane za još tri nestala pripadnika SDB-a. Ponio sam i novac i bio spreman platiti za informaciju. Nažalost, sve je to bilo bezuspješno.

Poslije toga, od 1996. godine, u potragu se maksimalno uključuju i porodice drugih nastradalih vojnika i moji prijatelji. 2005. godine podnio sam krivičnu prijavu Sudu u Sarajevu. Prijava je prihvaćena i uključuje sumnju na ubistva to trojice momaka u Ilijašu, koji su uhvaćeni živi. Tužilac, Mirko Lešić, vodio je predmet, koji se od 2005. do 2015. godine nikada nije maknuo iz njegove ladice, – priča nam Ferid Spahić. Predmet je u međuvremenu preuzeo drugi tužilac, s kojim naš sagovornik još nije uspio stupiti u kontakt.

Ferid je od brojnih vladinih i nevladinih organizacija zatražio podršku, obratio se svim parlamentarnim strankama u Bosni i Hercegovini. Sve uzalud.

Od 3. januara ove godine imam nova saznanja. Saznanja koja su me jako uznemirila. Nakon što sam uz pomoć zeničkog udruženja Baton doznao za novi snimak iz tog ratnog perioda otišao sam Amoru Mašoviću, direktoru Instituta za nestale osobe BiH, koji mi je i ranije govorio da nije istina da sam tražim brata, već da to rade i institucije. Međutim, ključno je bilo kada je Mašović počeo čitati podatke o posmrtnim ostacima Emgijada Zgrče, jednog od sedam nestalih. Dužina leša 172 cm, neuhranjen (moj brat nikada nije bio debeo) i ta tetovaža na lijevoj ruci na kojoj je pisalo Niš, 29.7.1976. Tada mi je zagrmjelo nešto u glavi i trebalo je nekoliko minuta da dodjem sebi, – kroz suze nam priča Spahić.

Moj brat Raif otišao je u vojsku 29.7.1976.godine u Niš i istetovirao tog dana sve to na lijevoj ruci. Ja sam mu govorio :„šta će ti to, zar trebaš tetovirati datum koji ćeš uvijek pamtiti“, ne znajući da će mi taj datum na njegovoj ruci, godinama poslije, biti od tolike važnosti. Sve je odgovaralo opisu tijela mog ubijenog brata, a bili su to podaci za njegovog ubijenog saborca Engijada Zgrče, – uvjeren je Ferid Spahić, baš kao što su u Institutu uvjereni u suprotno:

Kada je riječ o Raifu Spahiću, ta osoba se još uvijek vodi kao nestala osoba u Institutu za nestale osobe, dakle on se vodi u bazi aktivnih, što znači da još nisu pronađeni njegovi posmrtni ostatci, odnosno da nije stigao DNK nalaz tj. da nema DNK podudaranje. Porodica je dala krv, koja je pohranjena u našoj bazi, ali još nisu identificirani posmrtni ostaci.

Kada je riječ Zgrči, čiji su posmrtni ostaci prema informacijama Javnog komunalnog preduzeća Visoko, izvučeni u toku rata iz rijeke Bosne, ovi posmrtni ostaci identificirani su na temelju DNK analize i nije moguće da je došlo do zamjene ova dva tijela. Zgrčo je identificiran na temelju DNK analize i njegovi posmrtni ostaci su predati porodici i oni su ukopani u groblju Visoko.

Dakle, Raif Spahić je još uvijek nestala osoba. Zbog čega nije identificiran? Da li se njegovi posmrtni ostaci nalaze još u mrtvačnici ili nisu pronađeni? Što nas tiče on je još uvijek nestala osoba sve dok ne dođe DNK nalaz, – kazala nam  je Lejla Čengić, portparolka Instituta za nestale osobe BIH.

I protiv Instituta ću podnijeti krivičnu prijavu i protiv groblja u Visokom, ali teško je sam, kao da sam Don Kihot… Obratio sam se i novim gradskim vlastima u Zenici, kažu kao i prethodnici, nije naša nadležnost, a pitao sam gradonačelnika jer je utjecajan, može li se visočkom groblju narediti ekshumacija, – potresen je ovaj Zeničanin, dok priča priču koju ponavlja već 25 godina.

– Sejo Koso, nekadašnji član Komisije (federalna Komisija za nestale osobe op.a.) sad je u penziji, on kaže da će s onim Odobašićem iz visočkog groblja, da dođemo kad je suho da preberemo sve, i kosti ako treba ….“, neutješan je Ferid.

Na naše pitanje hoće li nastaviti sa potragom odgovara:

Stat ću onda kada umrem… pitali su šta kad nadješ brata hoćeš li stati – sramota je da odustanem od ostalih momaka… Fejzića, Muharemovića, Kruške, Jusufovića, – kaže Ferid Spahić i dodaje:

Tražim da mi pomogne onaj ko želi i ko može, ko je utjecajan da se pogura taj predmet iz ladice, da se krivično gone oni koji su pomogli da se naši momci ubiju, da se pronađu posmrtni ostaci… (Alma Huskić)

 

 

 

 

 

 

 

 

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite Vaš komentar!
Molimo da ovdje unesete Vaše ime