U 21. vijeku pomislimo da živimo u savremenom dobu u kojem posjedujemo sve. Ipak, u životu postoje ljudi koji možda sanjaju da imaju normalne uslove za život. A srećom postoje još uvijek dobri i humani ljudi koji će im te snove ispuniti.
Sedžida Dizdarević je mještanka Mjesne zajednice Vrselje i trenutno živi u uslovima koji nisu primjereni civiliziranom čovjeku. Trošna kuća koju je vrijeme progutalo, vanjski toalet u 21. vijeku životna je stvarnost ove nane. Ipak, srećom još uvijek postoje dobri i humani ljudi.
„Danas dušo nemaš kome doći, da bi šta zaisko, uzajmio, trpi kako ti je“, navodi Sedžida Dizdarević i dodaje „pojedini su vidjeli, da ih Allah nagradi, da imAllah zdravlje dadne, ja nemam riječi sve najbolje u životu, koji su se pobrinuli, a bogami po pojedinima ne bi imala šta večerati“.
Humani čin gradnje kuće za Sedžidu Dizdarević pokrenuo je predsjednik Mjesne zajednice Vrselje i kako navodi radovi bi trebali biti gotovi do jula.
„To je kad joj je rahmetli muž umro, to jutro je meni ideja odmah došla u glavu, pa sam ja o tome razmišljao i onda sam upoznao ove svoje prijatelje, a njima ću i ime spomenuti. To je profesor Skopljak Mirzet, Doglod Smajo i Skomorac Zulkaid. I mi smo sjedili i ja sam njima iznio svoje probleme, odnosno probleme ove porodice i oni su to zdušno prihvatili. I odtada je to krenulo i evo kao što vidite, hvala dragom Bogu dokle smo došli za nepunih 13 dana“, ističe predsjednik Mjesne zajednice Vrselje, Nezir Dizdarević.
Naš sagovornik ističe da je danas sve više ovakvih ljudi, koji nažalost žive u teškim uslovima i bez ičije pomoći.
U vremenu kada brzo živimo, ne trebamo zaboraviti na one druge kojima je pomoć potrebna jer ko zna kada će nam se to dobro koje učinimo vratiti.. Jer kako kaže stara dobra poslovica: „Tvoje je samo ono što daš“… (A. S.)
