Udruženje poslodavaca FBiH predložilo je Vladi FBiH da se radnicima uvede “institut čekanja” za vrijeme stanja nesreće uzrokovane pandemijom koronavirusa i najduže 60 dana nakon prestanka stanja nesreće. Usprotivio se Savez samostalnih sindikata BiH na čelu sa Mevludinom Bektićem.
“Za vrijeme proglašenja stanja nesreće uzrokovane pojavom koronavirusa i najduže 60 dana nakon prestanka stanja nesreće zbog obustavljanja rada, smanjenja obima posla te ukoliko ne postoje uslovi za rad od kuće poslodavac može upititi radnika na čekanje”, navodi se u prijedlogu Udruženja poslodavaca FBiH.
Predlažu da za vrijeme čekanja radniku pripadne naknada u visini naknade za nezaposlenost u skladu sa zakonom.
“Poslodavac iz stava 1. ovog člana ima pravo na subvenciju naknade sa pripadajućim doprinosima. Napomena: Za provođenje ove mjere Zavod za zapošljavanje bi trebao donijeti program mjera za očuvanje radnih mjesta kojim bi definisao detaljno način i uslove subvencioniranja”, stoji u prijedlogu Udruženja poslodavaca FBiH.
Poslodavci su, osim toga, zatražili da se reguliraju godišnji odmori uposlenika.
“Zbog smanjenog obima posla te zbog sprječavanja širenja zaraze na radnom mjestu poslodavac može donijeti odluku da radnici koriste godišnji odmor bez obaveze konsultacija sa radnicima i obaveze obavještavanja najmanje sedam dana prije korištenja”, predlaže Udruženje poslodavaca FBiH.
Savez samostalnih sindikata BiH, na čelu s Mevludinom Bektićem, saopćio je da nikada neće podržati i složiti se sa mjerama koje će dalje ugroziti prava radnika, ostavit ih u nesigurnosti i učiniti da radnici budu osnova za pribavljanje koristi pojedinaca koji su do sada samo iskorištavali njihov rad.
Donijeli su sljedeće zaključke koje prenosimo u cijelosti:
1. U skladu sa konvencijama Međunarodne organizacije rada i radno-pravnim zakonodavstvom FBiH ne postoji pravni osnov za zaključivanje ovakve vrste Sporazuma.
2. Niko nema pravo derogirati i stavljati van snage zaključene kolektivne ugovore. U vezi s tim Savez samostalnih sindikata BiH upućuje socijale partnere kao ugovorne strane koje su potpisale granske i pojedinačne kolektivne ugovore da otvore socijalni dijalog na nivou grana i djelatnosti, odnosno, na nivou sindikalnih podružnica/ organizacija, te iznađu zajedničko rješenje u cilju prevazilaženja aktuelne situacije i ublažavanja posljedica izazvanih COVID -19;
3. U skladu sa Zakonom o radu, Savez samostalnih sindikata BiH predlaže da se HITNO ispregovara i zaključi Opći kolektivni ugovor kojim bi se između ostalog definisala sva prava i obaveze radnika koja nisu precizirana Zakonom uključujući i regulisanje prava i obaveza radnika u izuzetnom okolnostima poput ove kojoj svjedočimo danas (npr. pandemija, prirodne nesreće i sl.).
4. Ukoliko Vlada FBiH i Udruženja poslodavaca FBiH jednostrano i samoinicijativno odluče o određenim pitanjima zanemarujući stav Sindikata i prava radnika, Savez samostalnih sindikata BiH, kao i granski sindikati članice Saveza samostalnih sindikata BiH poduzet će sve pravne radnje (pokretanje sudskih postupaka od strane radnika i sindikata, pokretanja preispitivanja odluka pred Ustavnim sudom), a s ciljem zaštite radničkih prava.
5. Savez samostalnih sindikata BiH i granski sindikati, članice Saveza samostalnih sindikata BiH, će pored poduzimanja svih pravnih mogućnosti, biti spreman poduzeti i sve druge oblike sindikalne borbe u cilju zaštite radničkih prava, te pozvati radnike na javno iskazivanje nezadovoljstva bez obzira na mjere i moguće posljedice.
6. Postupanje Vlade Federacije BiH i Udruženja poslodavaca FBiH jednostrano u smislu „suspenzije“ zakona ili određenih zakonskih odredbi zbog nastalih okolnosti smatrat ćemo kršenjem osnovnih prava radnika koja su zagarantirana Evropskom konvencijom o zaštiti temeljnih ljudskih prava i sloboda, te konvencijama Međunarodne organizacije rada.
7. Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine, te granski sindikati članice Saveza, ukazuju da je veliki broj radnika u Federaciji BiH i do pojave izuzetnih okolnosti izazvanih pandemijom COVID – 19, bio na granici socijalne izdržljvosti, kao i da je većina radnika radila u uslovima nesigurnog rada za izuzetno niska primanja koja nisu dostatna za život dostojan čovjeka.
