Pripadnici Federalne specijalne jedinice za spašavanje iz ruševina Federalne uprave civilne zaštite i Gorske službe spašavanja Federacije Bosne i Hercegovine, koji su prethodnih dana u pokrajini Hatay u Turskoj učestvovali u akcijama spašavanja vratili su se kući juče poslijepodne.
„Među njima je bilo i nekoliko spasilaca, naših sugrađana Zeničana. Sa nama su dvojica od njih Sanjin Smriko i Semir Šatorović. Hvala vam što govorite za Zenicainfo, Radio i televizije Zenica. Ne možemo ni da zamislimo šta ste sve vidjeli i doživjeli u Turskoj. Iskustva su još uvijek svježa, kakve su posljedice katastrofalnog zemljotresa u Turskoj kojima ste svjedočili proteklih dana“, pitao je reporter Radio i televizije Zenica.
„Hvala vam na pozivu. Tražim najbolju riječ za ovo dole. Čini mi se da ne postoji. Evo mi smo bili dole, radili smo te neke, dobili smo zadatak da, obučavani smo za takve prilike odnosno neprilike mada evo, sad smo, svjedočili smo, da u stvari čovjek ne može biti, koliko god da trenira, radi, ne može se pripremiti, spremiti za takvo nešto dole. Jako puno emocije, trudili smo se, radili smo maksimalno, onoliko koliko smo mogli dali od sebe. Nažalost imali smo takav zadatak, evo ja konkretno da nisam uspio izvući nijednog živog, ali smo evo, izvadili smo na desetine, nažalost mrtvih ljudi, cijele porodice kažem vam emocije su strašne“, ispričao nam je Semir Šatorović spasilac Gorske službe spašavanja Federacije Bosne i Hercegovine.
„Sam dolazak u Tursku, gdje vas dočeka naoružana vojska, gdje vas čuva, nije prijatan osjećaj. A onda tek kada krenete prema tim gradovima, koji su srušeni, zemljotres ništa iza sebe nije ostavio. To vam sve govori da nijedan posao koji budete obavljali neće biti lak. Tako smo, sve ono što smo očekivali ni blizu nije bilo. Bilo je sto puta gore. Sad kad se vratimo , kad razmišljamo o tome…“, objašnjava nam još uvijek pod svježim utiscima, Sanjin Smriko spasilac Gorske službe spašavanja Federacije Bosne i Hercegovine.
Iako za sebe ne daju reći da su heroji, nego samo spasioci, šta reći za kraj ovog teksta, osim da je velika čast i zadovoljstvo razgovarati sa običnim, normalnim, hrabrim, skromnim ljudima koji su istovremeno spasioci i veliki heroji koji zaslužuju svu našu pažnju i podršku.
Želimo im puno uspjeha, zdravlja i sreće u narednim zadacima. (T.B.)
