Četvrtu godinu zaredom, pjesme zeničkog književnika i novinara, Saida Štete, uvrštene su u Zbornik poezije, među pjesme odabrane na Književnom konkursu “Musa Ćazim Ćatić”. Ovoga puta, nagrađena je Štetina pjesma ‘Olovni plesači’.
Konkurs “Musa Ćazim Ćatić” ustanovilo je 2015. godine istoimeno udruženje kulture iz pjesnikovog rodnog grada, Odžaka, s ciljem njegovanja sjećanja na djelo ovog velikog bosansko-hercegovačkog pjesnika, a nagrade se dodjeljuju svake godine najboljim domaćim pjesnicima, u svrhu podsticanja i vrednovanja savremene bh. poezije.
Said Šteta poeziju piše još od srednje škole. Prve uspjehe bilježi ranih osamdesetih godina, objavljujući u beogradskim omladinskim listovima. Uslijedilo je „zatišje“ do 1995. godine, kada objavljuje prvu zbirku poezije, ratno izdanje, pod naslovom ‘Ni šetač više nisam ulicom’.
Iz štampe 2017. godine izlazi njegova knjiga priča o teškim ratnim vojnim invalidima, pod naslovom ‘Batonove priče’, a iste godine i treća, zbirka priča ‘Tragom čaja od papaje’.
U regionu su pjesme Saida Štete zastupljene u jednom Zborniku poezije “Garavi sokak”, Inđija, koji njeguje uspomenu na pjesnika Miroslava Miku Antića, te u Zborniku poezije sa Međunarodnog konkursa poezije “Mesopotamija” iz Beograda.
2016. godine, za priču ‘Tragom čaja od papaje’, koja je i naslovna u ovoj knjizi, Saidu Šteti je dodijeljeno upravo uspostavljeno Specijalno priznanje za najemotivniju priču Novinsko-izdavačkog preduzeća “Naša riječ” Zenica. Godinu kasnije, na Konkursku za novinsku priču Naše riječi, Štetina priča ‘Ćumrokradica’ osvojila je prvo mjesto.
Objavljujemo ovom prilikom pjesmu nagrađenu ove godine na Književnom konkursu „Musa Ćazim Ćatić“.
Olovni plesači
Vjetar na violini svira
oblaci tamni diriguju
čežnje aplaudiraju kiši
Na rukama je kavalira
i prsluci se dodiruju
pogled je za trepavicu viši
Na televizoru gondola kao
ujednačeno poljupci kruže
i ritam u oluku se čuje
Ormar je stari zaplesao
svilena zavjesa po zidu puže
i sa prozorom se dodiruje
Ruke, duge lijane pletene
prepliću se u istom htijenju
podnice na ekserima škripe
Od lustera kugle obnažene
vise na plafonu i stenju
odlaze ždrali i mirišu lipe
Jer proljeće se vrelinom doziva
u nosnicama miris života klija
a snjegovi samo što nisu pali
Dva para očiju vatra su živa
hurmašica se u agdi pihtija
olovni plesači ljubav zaplesali
Autor: Said Šteta