‘Olovni plesači’ Saida Štete u Zborniku poezije bh. pjesnika ‘Musa Ćazim Ćatić’

Četvrtu godinu zaredom, pjesme zeničkog književnika i novinara, Saida Štete, uvrštene su u Zbornik poezije, među pjesme odabrane na Književnom konkursu “Musa Ćazim Ćatić”. Ovoga puta, nagrađena je Štetina pjesma ‘Olovni plesači’.

Konkurs “Musa Ćazim Ćatić” ustanovilo je 2015. godine istoimeno udruženje kulture iz pjesnikovog rodnog grada, Odžaka, s ciljem njegovanja sjećanja na djelo ovog velikog bosansko-hercegovačkog pjesnika, a nagrade se dodjeljuju svake godine najboljim domaćim pjesnicima, u svrhu podsticanja i vrednovanja savremene bh. poezije.

Said Šteta poeziju piše još od srednje škole. Prve uspjehe bilježi ranih osamdesetih godina, objavljujući u beogradskim omladinskim listovima. Uslijedilo je „zatišje“ do 1995. godine, kada objavljuje prvu zbirku poezije, ratno izdanje, pod naslovom ‘Ni šetač više nisam ulicom’.

Iz štampe 2017. godine izlazi njegova knjiga priča o teškim ratnim vojnim invalidima, pod naslovom ‘Batonove priče’, a iste godine i treća, zbirka priča ‘Tragom čaja od papaje’.

U regionu su pjesme Saida Štete zastupljene u jednom Zborniku poezije “Garavi sokak”, Inđija, koji njeguje uspomenu na pjesnika Miroslava Miku Antića, te u Zborniku poezije sa Međunarodnog konkursa poezije “Mesopotamija” iz Beograda.

2016. godine, za priču ‘Tragom čaja od papaje’, koja je i naslovna u ovoj knjizi, Saidu Šteti je dodijeljeno upravo uspostavljeno Specijalno priznanje za najemotivniju priču Novinsko-izdavačkog preduzeća “Naša riječ” Zenica. Godinu kasnije, na Konkursku za novinsku priču Naše riječi, Štetina priča ‘Ćumrokradica’ osvojila je prvo mjesto.

Objavljujemo ovom prilikom pjesmu nagrađenu ove godine na Književnom konkursu „Musa Ćazim Ćatić“.

 

Olovni plesači

 

Vjetar na violini svira

oblaci tamni diriguju

čežnje aplaudiraju kiši

Na rukama je kavalira

i prsluci se dodiruju

pogled je za trepavicu viši

 

Na televizoru gondola kao

ujednačeno poljupci kruže

i ritam u oluku se čuje

Ormar je stari zaplesao

svilena zavjesa po zidu puže

i sa prozorom se dodiruje

 

Ruke, duge lijane pletene

prepliću se u istom htijenju

podnice na ekserima škripe

Od lustera kugle obnažene

vise na plafonu i stenju

odlaze ždrali i mirišu lipe

 

Jer proljeće se vrelinom doziva

u nosnicama miris života klija

a snjegovi samo što nisu pali

Dva para očiju vatra su živa

hurmašica se u agdi pihtija

olovni plesači ljubav zaplesali

 

Autor: Said Šteta