Odlukom Evropskog suda za ljudska prava u Starsbourgu, Italija je 24. januara 2019. proglašena krivom zato što nije zaštitila pravo na privatni život niti je pružila djelotvoran pravni lijek svojim građanima koji su pogođeni ekstremnim nivoima zagađenja uzrokovanim aktivnostima željezare ILVA u gradu Taranto.
Sud odlukom traži od Italije da što prije provede sve potrebne mjere kako bi se osigurala zaštita okoliša i zdravlja stanovništva (1). Alarmantna naučna studija pokazala je da djeca koja žive u područjima izloženim riziku od zagađenja imaju 54% veću vjerovatnoću da će razviti rak u odnosu na regionalni prosjek (2). Udruženje Eko forum Zenica se već deset godina bori sa sličnim problemom – prekomjernim zagađenjem koje je nastalo nakon privatizacije željezare u Zenici. Nakon neuspjeha pred domaćim pravosuđem (3, 4), a ohrabreni ovom presudom protiv Italije, odlučili su pokrenuti apelaciju protiv Bosne i Hercegovine.
“Aktivnosti željezare ILVA imaju strašan uticaj na lokalno stanovništvo i životnu sredinu. Danas je Evropski sud za ljudska prava okončao godine nekažnjivosti koje je koristila ILVA. Sada je vrijeme da talijanska vlada popravi krizu javnog zdravlja i obezbijedi pravo na život u zdravom okruženju u Tarantu.”, Maddalena Neglia, šefica Odjela za globalizaciju i ljudska prava u Međunarodnoj federaciji za ljudska prava (FIDH)
“Ova odluka Suda vraća dostojanstvo Tarantu i njegovim građanima, posebno onima koji žive u najugroženijem naselju Tamburi. Vijeće ministara Savjeta Evrope će pratiti da li će talijanska vlada hitno započeti dekontaminaciju postrojenja i teritorija pogođenih zagađenjem okoliša. Strasbourg danas snažno naglašava da kompanije moraju raditi u skladu sa osnovnim ljudskim pravima, i da izuzeci nisu mogući!“, zaključio je advokat prof.dr. Anton Giulio Lana, predsjednik Forenzičke unije za zaštitu ljudskih prava UFTDU.
“Sud za ljudska prava u Strasbourgu rijetko donosi presude koje se tiču kršenja ljudskih prava vezanih za rad kompanija. Također ne prihvata ni apelacije u slučajevima kad nisu iscrpljeni svi domaći pravni postupci. Upravo ova presuda protiv Italije ohrabrila nas je da pravdu koju nismo našli pred domaćim pravosuđem, tražimo pred Evropskim sudom za ljudska prava”, kaže v.prof.dr. Samir Lemeš, iz Eko foruma Zenica.
Može se povući nekoliko paralela između slučajeva Ilva u Tarantu i ArcelorMittal u Zenici. U oba slučaja radi se o starim metalurškim postrojenjima, u koja vlasnici nisu dovoljno ulagali, tako da ne zadovoljavaju stroge ekološke norme. I za jednu i za drugu željezaru je još u drugoj polovini XX vijeka utvrđeno da prekomjerno zagađuju okolinu i da imaju negativan utjecaj na zdravlje stanovništva. U oba slučaja, državni organi su bili predusretljivi i dopuštali su da se ekološki projekti odlažu u nedogled, nakon što istekne jedna okolinska dozvola, izda se naredna, iako nisu bili realizirani projekti iz prethodne dozvole. Sudski procesi ni u Italiji ni u BiH još nisu okončani, jer se nijedno od ta dva pravosuđa nije u stanju nositi s problemima ove prirode. Željezara u Tarantu nije ispunila obaveze propisane Evropskom direktivom o industrijskim emisijama, a BiH tu direktivu još nije obavezna niti primjenjivati, tako da su propisi u BiH još uvijek višestruko blaži nego u EU. U obje države, i u Italiji i u BiH, postoje odgovarajući propisi i planovi, ali se ne provode na terenu. Novi vlasnik željezare u Tarantu od oktonbra 2018. je korporacija ArcelorMittal, kojoj je Italija dala rok od 5 godina da počne s prilagođavanjem rada postrojenja strogim EU direktivama.
Značajna razlika između Italije i Bosne i Hercegovine je u tome što su talijanske institucije za javno zdravstvo vršile analizu utjecaja zagađenja na zdravlje i objavile izvještaje koji nepobitno pokazuju da je zagađenje iz starih metalurških postrojenja odgovorno za povećan mortalitet i morbiditet u okolini fabrike. Bosna i Hercegovina, s druge strane, otišla je korak dalje u kršenju ljudskih prava tako što nema takvih pokazatelja, uopšte ne provodi takva istraživanja, niti ih želi provesti, štiteći na taj način zagađivače.
Druga razlika je u tome što se u Italiji tačno zna koliko ko zagađuje. U Bosni i Hercegovini, država je donijela zakon kojim je prije 15 godina utvrđena obaveza uspostavljanja registra zagađenja, ali to do danas nije urađeno, a jedan od izgovora je da “ne mogu doći do pouzdanih podataka iz industrije”. Dakle, država nije poduzela ništa da identifikuje i izmjeri uzroke zagađenja.
Treća razlika je u tome što je željezara ILVA u Tarantu bila zatvorena; vlasnici, direktori, inspektori, naučnici koji su falsifikovali podatke o zagađanju su uhapšeni i osuđeni, a to država Bosna i Hercegovina nije bila u stanju. Dva kantonalna tužilaštva su donijela odluke o neprovođenju istrage (3, 4) i na taj način amnestirala i zagađivače i njihove pomagače.
Sve to navodi na zaključak da postoje realni izgledi da i Bosna i Hercegovina bude proglašena krivom za kršenje ljudskih prava, i to člana 8. (pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života) Evropske konvencije o ljudskim pravima, i člana 13. Konvencije (pravo na djelotvoran pravni lijek). Stoga će Eko forum, zajedno sa svim zainteresranim građanima Zenice, podnijeti apelaciju Evropskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu protiv Bosne i Hercegovine.
Eko forum Zenica
