„Zenica panta rei“ naslov je dokumentarnog prvijenca Josipa Dujmovića, publiciste i doajena zeničkog novinarstva koji je sinoć imao radnu projekciju za odabranu publiku.
Cilj je bio ispipati bilo publike prije konačne postprodukcijske obrade filma. Film sažima proteklih 60 godina istorije našeg grada. Kao i svaki grad i Zenica ima svoje spomenike. Oni su u zgradama, ljudima, kulturi i nauci, kaže nam Josip Dujmović. Ovaj grad je minulih desetljeća u mnogim aspektima bio svojevrstan fenomen u bivšoj Jugoslaviji.
“Spomenike imamo i u književnosti poput knjige Selvedina Avdića „Moja fabrika“ te istoimenoj pozorišnoj predstavi. Ja sam siguran da će i ovo, u filmskoj formi imati isti efekat. Ono što je najvažnije i knjiga i pozorište i film su trajni, oni ostaju zauvijek“, smatra Dujmović.
Kao i na sve dobro u životu ljudi se brzo naviknu pa prestanu primjećivati pojedinosti.
“Zeničani su često preskromni i ne vole isticati da su iz ovog grada. Evo ovim mi pokušavamo još jednom probuditi taj osjećaj za svoj dom, svoj grad, mjesto gdje odrastamo i kreiramo život. Da počnemo primjećivati sitnice. Ova projekcija imala je dva cilja: da ispipa puls publike i kako to Zeničani doživljavaju priču o sebi ali i da se od ulaznice prikupe sredstva, makar inicijalna za troškove postprodukcije. Kad se sve to iskompletira onda ćemo raditi zeničku kino distribuciju. Biće premijera pa sedam dana kino projekcije dva puta dnevno za sve one koji žele doći i pogledati film“, kaže Josip Dujmović.
Josip Dujmović je bio zadovoljan reakcijom sinoćnje publike i kazao kako vjeruje da će finalna verzija filma naići na dobre reakcije. (D. T.)
