Univerzitet u Zenici i BZK Preporod sinoć su bili organizatori tribine posvećene žrtvama genocida u Srebenici. Gost tribine bio Amor Mašović, simbol traganja za bošnjačkim kostima u nekoliko stotina grobnica širom naše domovine, Bosne i Hercegovine.
“Bošnjački narod je zaboravan narod i ovo su prave prilike da se podsjetimo na genocid, na zločin koji se desio u Srebrenici, da prenosimo iskustva mlađim generacijama da znaju dobro šta se dešavalo te 1995. godine”, kazao je Jusuf Duraković, rektor Univerziteta u Zenici.
Kultura sjećanja je vrlo važna, poučeni iskustvom iz 1945. godine kada je ona bila parcijalna, fragmentarna, kada Bošnjaci nisu imali priliku da pišu historiju da se na adekvatan način sjećaju svoje antifašističke uloge i borbe pa i kao žrtve genocida od 1941. do 1945. godine vidjeli smo da se to opet vraća 1991. do 1995. u formi najgnusnijih zločina, žločina genocida, udruženih zločinačkih poduhvata, kazao je Ajdin Huseinspahić, predsjednik BZK Preporod.
“Adekvatno sjećanje na žrtve, na žrtve genocida ovdje posebno podcrtavamo je prijeko potrebno da se zločin genocida nikada ne bi ponovio. Također, ovdje je važno podvući i ovu činjenicu, žrtava jeste bilo na svim stranama, ali žrtve na svim stranama nisu jednako presuđene i tretirane presudama domaćih i međunarodnih sudova. Kada govorimo o žrtvama genocida to je zaista onaj krunski zločin ako mogu kazati koji se i dan-danas negira i znamo da ga negiraju u entitetu RS i da ga negiraju oni koji su stajali i počinili kao što su politički predstavnici Republike Srbije. Mi jednostavno tražimo da Srbija osudi politički režim koji je stao iza zločina genocida”, kazao je profesor Huseinspahić.
Amor Mašović je čovjek koji je skoro tri decenije svog života posvetio evidentiranju i traganju za svim žrtvama, a posebno onim žrtvama u masovim grobnicama. Kako kaže teško mu je razdvojiti Srebrenicu od ostalih stratišta nevino ubijenih građana. Teško mu je razdvojiti Srebrenicu od Prijedora, Ključa, Sanskog Mosta, Bosanskog Šamca, Bijeljine, Zvornika, Vlasenice, Višegrada, Foče, Rogatice, Han Pijeska, Nevesinja…
“Teško mi je. Srebrenica naravno zbog brojnosti ljudi koji dolaze da obilježe taj datum i da se oproste sa onim koji su novoidentificirani nakon ekshumacija koje su vršene u proteklih više od 25 godina je po tom broju ljudi koji su prisutni nešto specifično, mada se ni Prijedor ne razdvaja, kada gledate dženaze u Prijedoru ne razdvaja se puno od Srebrenice. Emocije su takve kakve jesu. Ja imam potrebu ovo što ću sad reći ponavljam to već dvije godine. U komemorativnom centru u Tuzli nalazi se gotovo 100 Srebreničana koji nemaju imena i prezimena, koji su zarobljeni sa onima sa kojima su pronađeni zajedno u masovim gorbnicama, oni su tamo u bijelim vrećama i čekaju. Niko od nas nema odgovor na pitanje zašto oni i dalje čekaju. Od njih je izolovan DNK profil, oni imaju imena nekog od onih oko hiljadu Srebreničana koji se još uvijek traže, ali mi u ovom času ne možemo im dati imena”, kazao je Amor Mašović, naglasivši da oni trebaju dobiti svoje bijele nišane u Potočarima sa NN oznakom.
I pored upornog kazivanja o onome što se dešavalo i pored svih dokaza, u manjem bh. entitetu se situacija ni promil nije pomjerila u pravcu priznavanja onoga što se dešavalo tokom agresije.
“Dobrim dijelom krivnju za to snosi Međunarodna zajednica koja je trebala 1996. godine već stvari nazvati pravim imenom, koja je po našoj tužbi za agresiju, odnosno genocid trebala eksplicite da se odredi, da kaže Srbija jeste agresor, Srbija stoji iza svih tih zločina, Slobodan Milošević, njegovi generali, dio srpske Pravoslavne crkve. To stalno popuštanje međunarodne zajednice dovelo nas je danas do trenutka kada se zločini ne negiraju, nego se slave”, zaključio je Mašović. (N. G.)
