Postporođajna depresija je poremećaj raspoloženja koje se javlja kod oko 20 posto žena u postporođajnom periodu. Iako i dalje predstavlja tabu temu, itekako je važno osvijestiti žene o važnosti pravovremenog odlaska liječniku, a u Centru za mentalnu rehabilitaciju Doma zdravlja Zenica rade psiholozi koji pružaju pomoć ženama koje se susreću sa postporođajnom depresijom.
Postporođajna depresija javlja se kao odgovor na novonastale životne promjene. Važno je istaći razliku između postporođajne tuge i postporođajne depresije.
„Karakterišu je osjećaj tuge, beznadežnosti i bespomoćnosti, nezainteresiranosti za okolinu, povlačenje i slično. Vrlo često su te emocije neprihvaćene i neočekivane kako od same žene koja ih doživljava tako i njene okoline pa se vrlo često i posljedično javlja i osjećaj stida, krivnje pa čak i samoprezira“, istakla je Zana Imamović – Salčinović, magistrica psihologije i psihoterapeutkinja u Centru za mentalnu rehabilitaciju Doma zdravlja Zenica i dodaje da je postporođajna tuga ili baby blues je zapravo termin koji se koristi da se opiše stanje, osjećanje intenzivne tuge, preplavljenosti obavezama, gubitkom kontrole nad emocijama i sl., i ono je onako blaže, to je jedno blaže stanje koje traje kraće, od nekoliko dana do dvije sedmice. Ono uglavnom spontano prolazi, dok je postporođajna depresija stanje u kojem su simptomi mnogo intenzivniji i mnogo duže traju i zahtijevaju stručnu pomoć.
Prethodne depresije tokom trudnoće ili poroda, prethodne depresije tokom života, finansijski problemi, manjak potpore samo su neki od faktora rizika za razvoj postporođajne depresije. Kada pričamo o liječenju najefikasniji je izbor antidepresiva i psihoterapije. U Centru za mentalnu rehabilitaciju Doma zdravlja Zenica rade psiholozi koji pružaju pomoć ženama koje se susreću sa postporođajnom depresijom.
„Jedna od usluga koje mi pružamo je psihoterapija, kako individualna tako i grupna, što je jako važno za ove grupne, suportivne terapije su jako važne za postporođajnu depresiju, zato što još uvijek dosta žena se stidi o tome i da priča, stidi se da uopšte prizna kako se osjeća prema svom novorođenom djetetu. Tako da su grupe podrške gdje bi one imale priliku da se upoznaju sa drugim ženama koje prolaze kroz iste te emocije, nekako to normalizirati i podržavati jedna drugu. A naravno, tu su i individualne psihoterapije da se radi na tome“, zaključila je Zana Imamović – Salčinović.
Od velike je važnosti pružiti potporu i razumijevanje majkama koje se suočavaju sa postporođajnom depresijom, a potražiti stručnu pomoć ne treba da budi osjećaj stida. Jer ipak su žene te koje nose porodicu na svojim plećima. (A. S.)
