Održana prva zenička žurka za djecu i odrasle sa posebnim potrebama

U saradnji sa svojim dugogogodišnjim prijateljima, braća Petrović, Ivan i Andrija jučer su za zeničku djecu i odrasle s posebnim potrebama priredili dvosatnu zabavu u Cabaret clubu uz živu muziku i slatku trpezu.

Kako su djeca s posebnim potrebama poznata kao veliki veseljaci i ljubitelji dobrih nota, to su muzičari bez ijedne kratke stanke svirali pjesme samo po njihovim željama. A svaka je bila od srca i uglas iz duše otpjevana. Jedna za drugom nizale su se bosanske sevdalinke, vezene čarobnom harmonikom Amela Gađuna uz zvuke gitare profesora Osmana Najetovića.

Svi koji su odlučili da im se pridruže na ovoj zabavi mogli su udisati samo čistu radost i uvjeriti se u tačnost Rumijevih riječi o zagrljaju kao najfinijem barometru bliskosti i povjerenja, jer svako ko ih poznaje zna da su djeca i odrasli s posebnim potrebama najbolji učitelji zagrljaja ili bolje rečeno one veličine ljubavi i ljudske topline koja stane između raširenih ruku, a koja tako savršeno odgovara svima. Za razliku od dosadašnjih prigoda organiziranih za ovu populaciju, prisustvo roditelja je šaljivim rječnikom rečeno bilo “nepoželjno” pa su isti mogli da odmore, prepuštajući svoju djecu na brigu stručnim licima i volonterima, koji su se drage volje odazvali na poziv braće Petrović.

U razgovoru sa organizatorima ove žurke za djecu i odrasle s posebnim potrebama u našem gradu, braćom Petrović saznali smo da je ista tek prva u nizu koje svakog narednog mjeseca planiraju održavati, s ciljem promocije i unapređenja socijalne uključenosti ove populacije naših sugrađana koja nadasve žudi za većom društvenom interakcijom, a naročito druženjem za koju su životnu aktivnost osobito nadareni, jer iskreni i puni ljubavi, ni najmanje nisu opterećeni nikakvim sebičnim interesima svojstvenim savremenom čovjeku. Iako nedovoljnost kapaciteta postojećih prostorija privremenog Dnevnog centra u Zenici predstavlja veliki nedostatak u kvalitetu življenja njegovih štićenika, njihova želja za istinskim prihvatanjem od strane društvene zajednice u redovne tokove života je ipak najvažnija.