Povodom obilježavanja Međunarodnog dana dramskog odgoja razgovarali smo sa Miroljubom Mijatovićem, direktorom Bosanskog Narodnog Pozorišta Zenica.
Možemo li za naše čitatelje pojasniti šta je to dramska pedagogija i ko je to dramski pedagog?
Mnogi i danas dramsku umjetnosti, kao i pojam „drama“ poistovjećuju s dramskim tekstom ili samom njegovom inscenacijom, a mali broj je onih koji znaju da dramska aktivnost nije namijenjena samo izvođenju pred publikom. Ona je namijenjena i učenju, razvoju kreativnosti, ličnom rastu i razvoju, samoizražavanju i terapiji.
Dramska pedagogija podrazumijeva skup metoda poučavanja i učenja koje se sistematski koriste dramskim izrazom kao čovjekovom sposobnošću kojom se služi tokom sazrijevanja i odrastanja.
Zato se kaže da je dramski odgoj oblik učenja ili poučavanja kroz dramsko iskustvo. On nema za svoj isključivi cilj profesionalno bavljenje dramskom umjetnošću. Uz pomoć dramskog odgoja se prije svega odgaja za život i namijenjen je svima.
Samim tim, dramski pedagog bi bila osoba sklona umjetnosti, koja multidisciplinarno izučava i primjenjuje dramske igre, vježbe, metode i tehnike u svom radu.
Bosansko Narodno Pozorište u Zenici njeguje rad sa djecom i mladima od 1951. (Pionirsko pozorište) kroz postojanje Dječije omladinske i lutkarske scene, koliko je to važan dio pozorišta?
Bosansko narodno pozorište Zenica ima nekoliko organizacijskih segmenata. Jedan je svakako rad DOL scene, kao dijela sveukupnog dramskog stvaralaštva, ali usmjerenog na djecu i mlade. Estetski i umjetnički odgoj od najranijeg djetinjstva je bitan. Napominjemo da širina publike koja gleda produkcije koje nastaju u našem pozorištu podrazumijeva od djece koja su u vrtiću do najstarijih generacija. Kada govorimo o produkcijama za najmlađe, moramo imati u vidu da smo imali i nekoliko predstava koje su ciljano pripremane za bebe, te smo i time pokazali da razmišljamo o tome kako se umjetnost treba ponuditi i djeci u najranijem dobu. Saradnja koju imamo sa vrtićima i školama (osnovnim i srednjim) mnogo nam je važna i oni su naša stalna publika koja dolazeći u pozorište uči o umjetnosti, gledajući predstave uči se onome što danas mnogima nedostaje, uči se empatiji i kritičkom promišljanju.
Dramski studio je prostor za razvijanje dječije slobode, mašte, talenata, kreativnosti… koliko ovakav vid pedagoškoga rada doprinosi sveukupnom razvoju ličnosti kod djece?
Rad sa djecom i mladima je u Bosanskom narodnom pozorištu imao nekoliko oblika. Potrebno je razlikovati dramski i scenski odgoj. Prvi podrazumijeva proces dramskog stvaranja predstava za publiku koji opet podrazumijeva pripremu, oblikovanje i izvedbu dramskih formi, pri čemu djeca i mladi razvijaju izvedbene vještine i ovladavaju teatarskim konvencijama razvijajući pri tome sopstvene potencijale, a drugi podrazumijeva proces gdje nije važan produkt i njegova izvedba pred publikom, nego razvijanje sopstvene izvrsnosti, učenje o sebi, o drugom, drugačijem, usvajanje nekog znanja ili ovladavanje nekim oblikom ponašanja upotrebom najrazličitijih dramskih postupaka.
Djeca učeći jezik kroz razne tehnike dramske pedagogije na sceni dobiju sigurnost u javnom nastupu, koliko je to važno posebno ako imamo na umu da se nalazimo u eri slike, kada se sve manje čita i još manje govori?
Učenje koje pruža bavljenje scenskim odgojem svakako obuhvata i dio radionica, kao specifičnog mjesta u kome se primjenjuje oblik rada zasnovan na interakciji stavova, znanja ili ideja između voditelja i grupe. Pri tome mislimo da se dio tih stavova treba moći artikulisati i javno iznijeti pred drugima bez straha od osude ili neslaganja. To je proces i zahtijeva konstantan rad sa djecom i mladima i njihovo stalno ohrabrivanje, poticanje, samopoštovanje i veliko samopouzdanje.
Pozornica Dječije, omladinske i lutkarske scene su bile početne “daske koje život znače” za neke od naših sjajnih glumaca, koliko je i danas ona potencijalni “rasadnik” novih profesionalnih glumaca?
Slobodno možemo reći da nije osnovna djelatnost našeg rada unutar Dramskog studija Bosanskog narodnog pozorišta Zenica priprema djece i mladih da budu „mali glumci“. Umjetnost glume sistematski se izučava na školama, odnosno Akademijama scenskih ili dramskih umjetnosti. Širok je spektar zanimanja u kojima se nalaze na stotine mladih, danas odraslih ljudi, koji su prolazili kroz naš Dramski studio. Naravno da ima onih koji su ostali u svijetu teatra. Nakon završetka studija, magistriranja, oni se vraćaju i postaju dio ansambla našeg pozorišta, ali dosta ih ima i u prosvjeti, drugim umjetnostima, ljekara, inžinjera, radnika u drugim djelatnostima. Bitna je ljubav koju su razvili prema pozorišnoj umjetnosti, bitno je da nastavljaju i da žele dolaziti u pozorište.
Jedan mudar čovjek je zaključio: “Kada bi odrasli shvatali život ozbiljno, koliko djeca igru, svijet bi bio drugačiji” koliko igra pomaže u razvoju djece?
Igra je vrlo važna. Iz igre se razvila dječija potreba da se neke situacije „odigraju“ ili „proigraju“, da se probaju druge mogućnosti razrješenja nekog problema. Dijete u najranijem djetinjstvu igrajući se sa lutkama preuzima neku drugu ulogu i igra situaciju koju želi ili prepozna.
Idemo u susret Smotri predškolskog i školskog dramskog stvaralaštva, šta nas očekuje?
Smotra predškolskog i školskog dramskog stvaralaštva je nastala prije petnaestak godina iz spoznaje da Ze-do kanton nema krovnu smotru koja bi na jednom mjestu okupila one koji se bave teatarskim izrazom na nivou predškolskih ili školskih ustanova. Bosansko narodno pozorište Zenica je institucija koja je tada otvorila svoja vrata i pozvala sve koji to žele da nam dođu u goste i prikažu ono što su napravili. Tako već znamo da postoje ljudi, prosvjetni radnici, koji ulažu veliki napor da djecu nauče da zavole i odlaze u pozorište i cilj nam jeste dati im do znanja da BNP to prepoznaje i cijeni, a djeci, malim glumicama i glumcima pružamo mogućnost da sa naših scena progovore i da osjete barem na kratko kako je to biti na profesionalnoj pozorišnoj sceni. I ove godine je mnogo prijavljenih u svim kategorijama (vrtići, osnovne i srednje škole, dramske, lutkarske predstave ili recitali) i jedva čekamo susret sa njima.
Može li pozorište mijenjati svijet?
Mi želimo da vjerujemo kako može promijeniti nas koji o njemu učimo i njime se bavimo. A ako uspijemo promijeniti sebe, vjerujemo da možemo i dio svijeta. (K. H.)
