Pesah je obilježen sinoć, Uskrs i Vaskrs su naredni praznici, a nakon toga slijedi ramazanski Bajram.
Pesah, Uskrs i Vaskrs su proljetni blagdani Jevreja, Katolika i Pravoslavaca. Pesah slavi izlazak predaka iz egipatskog ropstva. Traje sedmicu dana, i odriče se kvasnoga kruha te sve završava sederom – posebnom večerom koja se obilježila sinoć. Zanimljivo je da je vremenski blizu, ili se poklapa s kršćanskim blagdanom Uskrsom, kojem također prethode određeni rituali i važni dani, veliki četvrtak, veliki petak itd..
”Za kršćanstvo je najvažniji ovaj događaj, to je izvor kršćanstva i liturgijski su najvažniji ova tri dana koja prethode Uskrsu, Veliki četvrtak, to je žrtva iz ljubavi koju je Gospod slavio sa svojim učenicima kao sjećanje Pashe izlaska iz Egipta. Kad bi to bila samo žrtva to bi bile nasilne smrti kao i sve druge. Kad bi bila samo riječi koje su rečene iz ljubavi da daje život za nas na svojoj posljednoj večeri onda bi to bile riječi koje nisu potkrijepljene, ali kad kažemo da je žrtva iz ljubavi onda mi to shvaćamo duboko da je to Gospod učinio za nas iz ljubavi. E sada nakon Velikog četvrtka dođe Veliki petak dan teškoće, dan tišine, dan mraka. Možemo reći da je tu tama uzela svoje zadnje oružje zove se smrt, da uništi istinu i ljubav i to je dan kada se sve događalo po onome uređenom procesu, religija je proglasila Gospoda da huli, pilad, politika rimska je pristala masi ono što traži i Isus je tako završio na križu. Zadnje riječi Isusove na križu bile su, “Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio”. I onda dođe Velika subota kao dan jednoga strpljenja i na to Isusovo pitanje, na pitanje svih nas o pitanju stvarnosti tame, pitanja smrti o Gospod dolazi s jednim svojim odgovorom, nama do kraja neshvatljivim to je događaj uskrsnuća. Možemo reći za uskrsnuće mi koji hodimo ovim svijetom i proživlajvamo sve tame, sve polutame, polusjene, problem ovoga svijeta da negdje vjera u pobjedu dobra, u pobjedu života je zadnja stvar. Možda ta vjera izgleda kao mala svjetiljka, ali ipak jedina svjetiljka koja može obasjati tamu i dati nutrini nadu da dobro pobjeđuje, da se istina i ljubav ne mogu ubiti i da život uvijek pobjeđuje. Zato nekako Uskrs, i u ovo proljetno vrijeme i sa svom simbolikom shvaćamo kao radost, radost da je svjetlost jače od tame, da je život jači od smrti, da je istina jača, da je dobro jače i to je snaga i to je sva bit Uskrsa I zato negdje želim da ovaj Uskrs u svima nama obnovi tu nadu i upali to malo svjetlo vjere, ali je ono jedino kadro obasjati svu tamu nutrine”, poruka je fra Marka Kepića, župnika župe Svetog Ilije Proroka u Zenici.
Ovi blagdani imaju jako puno toga zajedničkog. Dijele teme oslobađanja i trijumfa, kupuje se puno jaja i oba su bila i ostala važna za Isusa. Nekih se godina Pesah i Uskrs poklapaju, ili nastavljaju jedan na drugi kao ove godine. I to sve ima smisla. U Bibliji se egzistencijalistička drama Uskrsa zbiva u doba Pesaha. No, usprkos tome, 15 posto vremena dva su blagdana “udaljena” po čak mjesec dana. Ovog aprila, Pesah je završio sinoć, Uskrs se obilježava u nedjelju 06. aprila, Vaskrs se ove godine obilježava u nedjelju 16. Aprila, a ramazanski Bajram je 21. aprila. (T.Bajramović)
