Velemajstor rukometa i biznisa Mirza Dervenčić Piđa koji predvodi Čelik u narednoj sezoni, pričao nam je o sebi i planovima za budućnost.
- Od rukometa se, bar u našim uslovima, ne može živjeti, pa sam ušteđevinu od zarade van BiH uložio u otvaranje vlastitog privatnog biznisa – autopraonice
- Jedva čekam da krene Liga Federacije BiH, da rukometna lopta ponovo krene…
Mirza Dervenčić Piđa, kapiten RK Čelika
Mirza Dervenčić Piđa je rođen u Zenici, 02. novembra 1989. godine. U rukumet je ušao sa svega 10 godina i već je 22 godine proveo u rukometu, i to u svega tri kluba: u svom RK Čeliku, RK Bjelovaru (Hrvatska) i RK Krivaji Zavidovići. Naravno, najviše u RK Čeliku, gdje je sada i vođa na terenu – kapiten tima!
Odrastao je na Bilmišću, gdje i sada stanuje. Sport i rukomet su mu bili na dohvat ruke. Čim bi izašao iz kuće, našao bi se u dvorištu Srednje škole Bilmišće i u sportskoj dvorani.
Za Mirzu kažu da je kulturan, vrijedan, uporan, pravi izdanak nove generacije bh. mladića… Igra rukomet na poziciji lijevog, desnog i srednjeg beka sa podjednakim uspjehom. Rukometni je velemajstor, jedan od najtalentovanijih igrača RK Čelika svih vremena. Ima mnogo prijatelja i voli se družiti sa drugovima iz Kluba, ali i s onima van njega.
Dva projekta, rukomet i biznis
Svi sadašnji i budući planovi Mirze Dervenčića vezani su za rukomet i njegov privatni biznis. Iako ima 32 godine, i sam kaže da može igrati još šest, sedam godina. Karijeru želi završiti gdje je i počeo: u RK Čeliku.
Danas je Piđa odličan u dva različita projekta u kojima se dobro snalazi i osjeća: velemajstor je u rukometu i kapiten RK Čelika, ali i u privatnom biznisu, i ima najbolju praonicu auta u gradu.
Velika je rukometna zvijezda. Stručnjaci kažu da je trenutno najbolji igrač Prve lige Federacije BiH, ali i jedan od najboljih u Premijer ligi BiH.
Izuzetno simpatičan Mirza Dervenčić je ljubazno odgovorio na niz naših pitanja.
Povreda me spriječila da napravim karijeru
REDAKCIJA: Mnogi rukometni stručnjaci kažu da si, obzirom na tvoje znanje i rukometni talenat, mogao i morao u rukometu postići mnogo više…
DERVENČIĆ: Sa ove distance, sigurno je da bih dosegao neke veće rukometne visine, da nisam u kritičnom trenutku imao veliki peh. Dogovorio sam angažman za ekipu Caserano, u Super ligi u Italiji. Međutim, u to doba sam imao tešku operaciju koljena. Dugo sam bio odsutan sa terena. A da sam ostao u Italiji i igrao, sve bi bilo drugačije. Siguran sam da bih dobio šansu i u reprezentaciji BiH. Nakon liječenja sam se vratio u Čelik. Na karijeru je dosta uticalo to da sam rođeni Zeničanin, ”sa dna kace”, od onih sam koji se teško odlijepe od svog grada… Jednostavno: obožavam svoju Zenicu!
REDAKCIJA: Ipak, napravio si dvogodišnji izlet van BiH – u Bjelovar…
DERVENČIĆ: Da. U jednom trenutku, ne znam više ni kako, obreo sam se u Bjelovaru u Hrvatskoj. Neko me je preporučio. Bilo je to sjajno rukometno i životno iskustvo. Bjelovar je prekrasan grad koji živi i diše za rukomet. Otišao sam tamo profesionalno igrati. Bjelovar je jedna od kolijevki rukometa u bivšoj Jugoslaviji (pored Banja Luke, Crvenke, Šapca…). Klub je iznjedrio na stotine sjajnih igrača. Igrao sam sa poznatim rukometašem Špilerom. Tu su sjajne karijere ostvarili Željko Vidović, pa čuveni Hrvoje Horvat, Alen Bjelobrković…Veoma sam zavolio taj grad i klub ”na prvi pogled”, a i on mene. Stekao sam nove prijatelje. Tamo sam bio zaista pravi profesionalac: dva treninga dnevno, igranje utakmica, treniranje. Rukomet, rukomet, rukomet… Mogao sam tamo ostati koliko sam god htio, ali mi je nedostajala moja Zenica…
Sport u BiH zavisi od entuzijasta
REDAKCIJA: Nakon povratka iz Bjelovara, odlaziš u RK Krivaju?
DERVENČIĆ: RK Krivaja mi je ponudiila odlične uslove. Putovao sam iz Zenice na treninge svakog dana i igrao utakmice u Zavidovićima. Bilo je to naporno. Igrao sam u Krivaji, ali sam ipak bio kod kuće, u svojoj Zenici.
REDAKCIJA: Danas si ponovo u Čeliku. Kapiten si tima…
DERVENČIĆ:: U Čeliku se osjećam odlično. Vođa sam ovog mladog tima, koji je željan uspjeha. Redovnim treniranjem mogu za svoj klub igrati još 6-7 godina. Opredijelio sam se da karijeru završim ovdje, u RK Čeliku. Želim da zajedno sa svojim saigračima mom gradu vratim titulu Premijerligaša. Drago mi je da mogu istovremeno raditi svoj privatni biznis i igrati za RK Čelik, jer ja praktično imam dvije ljubavi: rukomet i moj biznis. Raduje me kad vidim napredak…
REDAKCIJA: Kakvo je stanje u RK Čeliku danas?
DERVENČIĆ: Stanje u sportu u BiH, pa prema tome i u Zenici, nije dobro. Nevjerovatno je kako se malo ulaže u sport kod nas i u BiH inače. Zato uspjeh najviše zavisi od ljudi pojedinaca, entizijasta, koji daju svoj maksimum, ulažu svoje ogromno vrijeme i doniraju svoj novac da klub funkcioniše i da ga se održi u životu. Mi u RK Čeliku imamo ogromnu sreću da imamo predsjednika Kluba Paneta Škrbića, koji je bio moj predsjednik i u prvoj fazi, kada sam na Papirnoj, kao junior, pravio prve seniorske rukometne korake sa sjajnim trenerom Zlatanom Saračevićem. Pane Škrbić je moj predsjednik, ali i moj prijatelj. Nije nimalo pretjerano reći: da nije njega, ne bi bilo ni RK Čelika! U posljednje vrijeme prolazili smo kroz dosta teške krize. RK Čelik je padao u ambis, prije svega zbog nedostatka novca, ali je predsjednik Škrbić uvijek obezbjeđivao pojas za spašavanje… Dok je on tu, mi idemo dalje, za RK Čelik nema zime…
Atmosfera u Čeliku odlična
REDAKCIJA: Piđa, reci nam nešto više o timu, atmosferi, saigračima…
DERVENČIĆ: Atmosfera u Klubu je sada odlična. Saradnja između igrača je izuzetna: sa starijim se potpuno razumijem, a mlađi igrači me poštuju. Kao što sam već rekao, zahvaljujući upornosti, volji i maksimalnom zalaganju predsjednika Škrbića, opstali smo i ostali nakon ”nesretnog slučaja” iz prošle sezone, kada nam je titula prvaka Lige i plasman u Premijer ligu BiH ”za dlaku” izmakla. Predsjednik Škrbić je smogao znanja, upornosti, htijenja, volje i entuzijazma da nas ponovo okupi. I evo nas sada spremni da, sa novim trenerom Mikijem Filipovićem, ponovo jurišamo na titulu. Istina je i da smo oslabljeni za jednog sjajnog Slavena Šijakovića, koji je otišao u RK Gradačac, u klub gdje Grad i građani izdvajaju puno novca za rukomet. Ali, koga nema, bez njega se može i mora! Vjerujem u moje starije kolege kao što su moj prijatelj Edin Gušić, ali su i mlađi sazreli, kao što je Faris Mrako, Danijel Jurić, Ante Dragičević, ”mali” Mensur Hadžić… Iskreno: najviše mi nedostaje moj drug Bega (Aldin Begagić), koji je sa porodicom otišao da radi i živi u Njemačku. Pripreme za novo prvenstvo su tek počele. Znači, jako vjerujem i novom trenerskom tandemu Mikiju (Filipoviću) i Adnanu (Begagiću). Ja ću im kao kapiten mnogo pomoći. Drago mi je da sam kapiten tima u kome sam ponikao… Sve u svemu: stanje u klubu je odlično i idemo dalje u nove sportske pobjede!
Uzor Nikola Karabatić
REDAKCIJA: Ko su rukometni i životni uzori Mirze Dervenčića?
DERVENČIĆ: Ima ih mnogo, jer je u današnjem rukometu zaista veliki broj rukometnih zvijezda, od kojih je svaki poseban na svoj način, ali mogao bih reći da je Nikola Karabatić igrač koji mi je uzor, najbolji i najveći svih vremena. Sada je ponovo osvojio zlato sa ekipom Francuske u Tokiju. Uvijek daje maksimum. Ja mu se divim i ugledam na njega.
REDAKCIJA: Čelik u novoj sezoni i dalje?
DERVENČIĆ: Mi jednostavno moramo u narednom prvenstvu pobijediti sve naše protivnike! To nikako nije lako i ne znači da nemamo konkurenciju. Veoma cijenim ekipe RK Jajca, RK Bosne Tešanj, Lukavca, Škole Čelik Junior, RK Kaknja…Ipak, siguran sam da ćemo ove sezone izboriti učešće u Premijer ligi BiH. RK Čelik ima već 71 godinu postojanja i mjesto nam je u Premijer ligi i Evropi. Ja ću učiniti sve, i kao igrač na terenu i kao kapiten da se tamo nađemo. U protekloj sezoni sam često ”preskakao” treninge, zbog uhodavanja posla u firmi. Sada je firma stasala i biću redovan na treninzima…
REDAKCIJA: Tvoji drugovi iz kluba i mnogi drugi s kojima smo razgovarali su puni hvale za Piđu kao čovjeka, druga i sportistu…
DERVENČIĆ: Naravno da mi prija da to čujem. Posebno kad mi to kažu ljudi koje cijenim. Trudim se da prema svakom budem korektan i da steknem što više prijatelja i svima želim pokazati da sam osoba na koju se mogu osloniti i kojoj mogu vjerovati.
Posao se mora voljeti
REDAKCIJA: Malo smo pričali o poslu. Imaš jednu od najboljih praonica za aute u gradu…
DERVENČIĆ: Za kratko vrijeme u biznisu sam napravio zaista čuda. Nije u smislu da sada tu dolaze neki silni novci, već stalno ”kapa, kapa”… Jednostavno: zavolio sam ovaj posao i na njemu provodim po 10 i više sati dnevno, i subote i nedjelje. Ne može se ni u jednom poslu uspjeti ako se posao ne voli i ako se ne daje sve od sebe. To da smo najbolja praonica u Gradu često čujem od mušterija i naravno da sam sretan zbog toga. Zaista se trudim, ”crknem” radeći da mušterija bude zadovoljna. Uvijek kažem: ako nisi zadovoljan, ne moraš platiti… Sada imam dosta firmi za koje radim i koje su moji parneri, posebno kod dubinskog pranja auta. Ideja mi je i želja da ovaj biznis stalno širim, da napravim jednu vrstu savremenog servisa za pranje auta ali i za druge sitne usluge.
Poruka mladima: Ostajte ovdje…
REDAKCIJA: Imaš li neku poruku mladim ljudima?
DERVENČIĆ: Imam. Poruka je: ostajte ovdje…Ja sam bio vani, u ”pečalbi”, igrao sam rukomet u Hrvatskoj. Znam šta znači raditi vani. Govore da su Njemačka, Austrija i druge zemlje – obećane zemlje: ma nema države gdje nešto ”pada s neba”… Svugdje treba zasukati rukave, raditi. Možda i nije loše malo otići van BiH (kao što sam ja uradio, haha), ali se uvijek treba vratiti kući. Ja sam od novca zarađenog u Hrvatskoj otvorio ovdje privatni biznis, sve novce sam uložio u taj biznis. Sada radim za sebe, za svoju porodicu, za svoj grad i državu. Lijep je to osjećaj. I stalno unapređujem posao, nabavljam novu opremu i uređaje. Naravno da u državi treba urediti mnoge stvari, ali ja sam optimista i zadovoljan kako idem, korak po korak. Cilj mi je da ovo bude velika firma, sa najsavremenijim uređajima i najboljom uslugom, ne samo u Zenici, nego i šire. Već imam slučajeva da ljudi dođu iz Sarajeva i drugih mjesta samo da kod mene operu auto! – kaže na kraju Mirza Dervenčić.
