Edina Konjić dugo je bila samo statistički podatak o broju nezaposlenih u našoj zemlji.
Ubrzo je, kako kaže, shvatila da joj niko neće ponuditi posao pa se počela baviti biljem. „U kući smo imali dijabetičara i tragom izlječenja saznali smo za biljku stevija koja je 40 puta slađa od šećera i koja pomaže dijabetičarima. Nabavili smo za početak stotinu sadnica za sebe, pomagali smo i drugima i tako se postepeno širili te počeli uzgajati sami biljku, sušiti i pakovati“, priča nam Edina.
Prije tri godine su se registrovali i na početku su imali pomoć države koja im je plaćala poreze i doprinose. U međuvremenu su stekli organski certifikat i zlatnu medalju na ZEPS-u 2017. godine. „Trudimo se i radimo puno. Od ovoga teško da se može preživjeti ali ovaj posao nudi druge benefite. Hranite se i živite zdravo, a to nudite i svojim kupcima a to nema cijenu. Najdraže mi je kada se mušterije vrate sretne i zadovoljne po novu turu domaćih proizvoda“, priča nam ova vrijedna majka i domaćica.
Tokom pandemije korona virusa najviše su stradali mali obrti. Pošteđeni nisu bili ni Konjići koji su morali zatvoriti vrata za sve kupce. Predali se nisu. „Iskoristili smo benefite društvenih mreža i sami pronalazimo put do naših kupaca. Uglavnom to činimo kvalitetnim i dobrim proizvodima jer za sve što prodajemo posjedujemo certifikat o porijeklu i ispravnosti“, kaže nam Edina.
Bilje beru na Vlašiću, u Hercegovini i na Kupresu a voće je uglavnom njihovo domaće. „Obzirom da većina građana godišnji odmor provodi širom naše lijepe zemlje moja preporuka je da uberu bilo koje bilje jer će tokom zime imati domaći čaj. Što prije se vratimo prirodi više ćemo uživati u zdravom i kvalitetnom životu“, dodala je na kraju razgovora Edina Konjić. (Belinda D.)
