Na ulazu skoro svake bolje bosanke kuće nalazila su se drvena vrata i na njima gvozdena halka. Na tu halku udara onaj koji želi da uđe u kuću, da bi ga ukućani čuli i u kuću uveli.
Riječ halka, potječe iz turskog jezika i ima značenje zvekira, metalne naprave kojom se udara o vrata, kako bi se domaćinu dalo do znanja da mu je gost pred vratima. Običaj je da se halkom zalupi tri puta, dok neko od ukućana ne izađe pred goste i ne poželi mu dobrodošlicu. Pojam lupanje halkom od vrata, korišten je u mnogim bosanskim sevdalinkama, predstavljajući metaforu dolaska gosta.
Postojala je veća i manja halka. Veću bi koristili muškarci, dok bi manju koristile žene. Tako da bi se po zvuku i brzini kucanja znalo za koga su gosti.
Tako u sedvalinkama nalazimo stihove „Ko to kuca po vratima, halka mu se od glavu razbila“ ili „Halka kuca na vratima, ko je to, belaj“. Danas u vrijeme modernih zvona, halka je izgubila svoj prvobitni smisao. Ali, i dalje se u starim dijelovima grada, halke mogu primijetiti na ulazima vrata. Ipak, njihova svrha je, prije svega, estetske prirode.
Drvena Vrata sa halkom u Bosni svojim izgledom na ulazima u stare bosanske avlije, simboliziraju kulturu i tradiciju jednog naroda koji je kroz svoju gostoprimljivost i otvorenost uvijek uvažavao i osjećao druge.
Historija BiH
