Adel Pašalić, prekrasan 13-godišnji dječak iz Zenice, rođen je i zauvijek skopčan sa teškim oblikom epilepsije. Njegova majka, Belinda, očajnički pokušava pronaći način da dođe do odgovarajuće terapije, koja bi bar djelimično ublažila dijagnosticirani epileptični sindrom Dravet i koja bi bar umanjila frekvenciju i jačinu napada.
Kako vrijeme prolazi, napadi su sve brojniji, duži i jači, po 50 ih majka izbroji tokom jednog dana.
Sve je učinila, da bi na kraju pala u očaj, na pola puta između zeničke bolnice i Pedijatriske klinike u Sarajevu. Ni jedna terapija njenom Adelu nije pomogla. Ovo teško oboljenje uspješno se tretira u Evropi. Potvrdilo je to Belindi pismo jednog slovenačkog specijaliste. Kasnije je procijenio da je za prvi temeljit pregled stanja malog Adela potrebno 900 eura.
Ne znajući kuda da ide niti kome da se obrati, Belinda piše statuse na svom Facebook profilu. U jednom od njih prozvala je ljekare, zdravstveni sistem, državu…, koji joj nisu pružili ni nadu da će za malog Adela jednoga dana pronaći pravi lijek.
– Uništili ste moje dijete, mene i moju porodicu, – piše u jednom od svojih Facebook statusa Belinda Pašalić.
– Gdje je taj Fond solidarnosti, za koga ga čuvate!? … Čiji je potpis sporan? Kojeg doktora? Da idem i da molim…, – piše Belinda, prenoseći svu svoju bol na tastataturu kompjutera.
Belinda još ne zna ko će joj pomoći. I kako. I dan i noć je među četiri zida, sa malenim Adelom, kojem se stanje svakodnevno pogoršava. Svjesna je i da za bilo kakvo rješenje treba novce. Plata Belindinog muža nije dovoljna da pokrije finansijske izdatke ni za njegu, brigu oko teškog zdravstvenog stanja njena sina, a kamoli za potragu za odgovarajućim liječenjem van granica Bosne i Hercegovine. Jer u svojoj državi podrške nema.
Osim od pojedinaca…
