U 11:00 sati u FS BiH održana je press konferencija na kojoj su se javnosti obratili elektor Sergej Barbarez (55) i Tarik Muharemović (23).
Prvi se medijima obratio selektor Barbarez.
Bliži nam se utakmica sa Rumunijom, osam igrača je pod prijetnjom kartona. Hoćete li odmarati neke igrače jer smo rezultatski mirni?
“Vidim nešto da se provlači da je sudija Španac koji daje puno kartona. Mi smo 90 posto kartona dobili u prvoj utakmici protiv Poljske i opet smo izdržali, samo je Tarik jednu utakmicu bio suspendovan. Stvari naravno o kojima razmišljamo, ali koje nemaju uticaj na naš sastavv. Pokušat ćemo iskoristiti momentum i pokušati utakmicu da dobijemo.“ započeo je Barbarez.
Imamo Rumuniju koja je u borbi za treće mjesto, a nama je nevažna utakmica rezultatski. Kakav je vama taj osjećaj?
“Vidi, svaka utakmica je prevažna. Bez obzira na to bila ona prijateljska ili zvanična. Svaka utakmica ulazi u zbroj, statistiku i iskustvo koje je nama prijeko potrebno, zato će se utakmica uzeti ozbiljno. Poznavajući protivnika, oni i da su posljednu utakmicu izgubili, oni bi bili preozbiljni jer njihov mentalitet im ne nalaže, posebno u ovoj situciji u kojoj se nalaze, traženja ekipe, stvaranja nekog novog dobrog dijela. Sigurno će imati ambicije, neće biti ništa to ni sa jedne strane poklonjeno. Mi se radujemo da posljednju utakmicu igramo kod kuće i da našim navijačima poklonimo pozitivan rezultat.“
Možete li nam dati više informacija za zdravstveno stanje Harisa Tabakovića? I vi imate žuti karton, a vidjeli smo da je i Slaven Bilić dobio crveni sinoć. Da li se vi isto pripremate da se nešto slično ne desi?
“Pripremam se pet utakmica već. Naravno da o tome razmišljam, ali vidite, kada ste na utakmici i kada imate te situacije i neke diskusije sa sudijom isto pokušavate da ostanete ozbiljni i da ta komunikacija bude na nekom nivou i onda je to okej. Ako nešto morate reći ako niste zadovoljni sa njima, onda je legitimno. Samo taj nivo ozbiljnosti i respekta mora biti tu, koji ja pokušavam nekako, ali nadam se da ću ostati pri tome. Nažalost, što se tiče Harisa jučer smo dobili informaciju koje smo se probojavali, njemu je meniskus otišao, koljeno koje je već dva puta imao povrijeđeno. Na kraju krajeva ispala je najbolja solucija u najgoroj, da je samo meniskus i mislim da će pauzirati do kraja godine. To je par utakmica za klub i to je okej, jer oni imaju pauzu malo veću i onda na početku godine, tj. pripema će biti dobar. Operacija će mislim biti ove sedmice, to su stvari koje su normalne u fudbalu, ali nažalost moramo dalje. Bićemo uz njega, jer znam koliko je njemu teško, a ne nama.“
Šta je vaš naredni cilj i kako kanalisati sve ovo što dobro reprezentacija radi? Gdje vidite najveći potencijal za napredak?
“Nismo još pričali o utakmici, ali nekim razgovorima u hodnicima i jedan na jedan dosta sam spominjao utakmicu. Klasična utakmica gdje se tačno pokazuje šta treba a šta ne treba. Segmenti koji se pokazuju koji su važni za najveći nivo, kako s etreba odnositi, kako treba ulaziti i na kraju krajeva kako treba uživati u ovakvim utakmicama. Sve ima svoj proces, kako si ti napomenuo kako je bilo 2024. godine i kako je danas. I sigurno da napredujemo i sigurno da su planovi i vizije kako možemo, na početku je dosta bilo priče o stabilnosti i o respektu, kako da odmah dobiješ protivnika. Između toga je bilo dosta priče i o podmlađivanju ekipe što je stvarno bio najteži zadatak. Sada dosta pričamo i o tom igračkom dijelu i gdje smo stvarno napravili veliki iskorak i u toj simbiozi sa navijačima. Pričamo uvijek i o taktici i o principima, ali ako niste na terenu jaki, čvrsti i ako ne vjerujete u sebe. Da igramo kako smo igrali u drugom poluvremenu, da imamo tu dozu muškosti i drskosti i agresivnosti, onda i sami sebi dokažemo da možemo sa vrlo dobrim reprezentacijama izaći na kraj kao što je Švedska i dovesti ih do toga da razmišljaju šta ih je snašlo i kako će i šta će i da mi imamo tu neku dominaciju u svakom segmentu. Mislim i u prvom poluvremenu smo mi imali posjed lopte i više pasova, ali i to je što pričam šta je danas posjed lopte i niski blok. I dan danas ljudi misle da se ti braniš, ali mi svjesno radimo te stvari jer imamo dobre igrače, brze igrače koji nam mogu dosta toga naprijed učiniti, to smo vidjeli kada naši bekovi prelaze na drugu stranu kada prelaze te metre u sprintu i kada imamo dominaciju na krilima, onda nam dođe do izražaja i Kerim i Esmir i Memić i Seo svakako. Znamo šta moramo i kako moramo. Cilj je da ne ne ponavljaju ta prva poluvremena, da malo češće budu druga. Mentalitet je postao ta naša jača strana.“
Razmišljate li da taj plan B postane plan A s obzirom na drugo poluvrijeme u Švedskoj?
“Ajde sada mi reci s kojom formacijom smo mi dali dva gola? Jesmo mijenjali išta na poluvremenu? Ušli smo u 4-4-2 drugo poluvrijeme, dali dva gola u tom sistemu i u 60. minuti promijenili formaciju sa tri nova igrača. Znači dokazujemo da to funkcioniše i da može da funkcioniše. Iako je to u svakom smislu izgledalo dominantno, mi smo njih otvorili i krenuli sa istom formacijom i istim ljudima, jer moja ubjeđenost da to što igramo da to nismo mi i da možemo sa istim igračima i sistemom okrenuti utakmicu i to smo uradili i onda smo dobili dominaciju u 3-4-2-1, sa dvije ‘desetke’ sa Erminom i KErimom. Kada se braniš ideš u 4-5-1 sa Malićem koji je stoper, ali koji može igrati i beka što je vrlo važno danas da jedan stoper ide u završnicu, da može dobro centrirati i napraviti pritisak. Znači, dobijaš Seu u isto njegovoj prirodnoj poziciji na beku koji je agresivan kada smo u napadu na oduzima lopte sa Erminom i donio nam veliku dozu sportske drskosti. Ne samo ulaziti u duele nego ih i dobiti. Sa Kerimom i jednim špicom nas raduje što možemo dobiti puno kreativnosti. Imate puno ekipa koje u utakmici ne mogu promijeniti da funkcionoše, a to kod nas već odavno funkcioniše. I onda se vraćate. Ima jedna ona zlatna – ‘nije važno ko počinje, nego ko završava.’ i to ja njima stalno govorim. I mi smo dokazali svaki igrač koji uđe donosi nam upgrade neki, donosi nam razliku i slobodu i to nas čini dobrim, jer niko nam neće dati garanciju da ako krenemo jer niko nam ne garantujemo da nećemo završiti u sistemu u kojem smo krenuli i to je ta neka ideja pozadinska.“
Ovo će biti posljednja utakmica u ovoj kalendarskoj godini, historijska godina, vjerovatno najbolja u našoj historiji. Po čemu ćete vi pamtiti ovu 2026. godinu?
“Pa Boga mi sve si nabrojao. Sigurno da je bila prelijepa godina, nadam se da će i sutra biti i da ćemo zatvoriti ovaj kapital sa nekako dobrim rezultatima i baš kada spominješ baraž, aj bih volio da su one utakmice protiv Rumunije i Austrije u ovoj godini jer tu je meni neki naš veliki početak postao. I sugurno, SP, prolazak grupe i ova Liga nacija, ja sam često govorio ova grupa…volio bih više da sam igrao opet sa Njemačkom ili Holandijom nego ovu grupu. Dokazali smo se sa svake strane da možemo rješavati stvari i odlučivati o našoj sudbini. Za mene najveća pobjeda možda je ono što se desilo na tribinama u Švedskoj, jer stvarno oni svi ljudi u Skandinaviji koji su sa jednom kesom dolazili devedesetih godina i koliko su uložili svoj trud i žrtvovali se i opet neka ljubav i simbioza nas i njih i vidite jučer na aerodromu ljudi koliko je bilo iako smo izgubili utakmicu, kao što Mirko Hrgović kaže – ‘ko da smo SP osvojili’ koliko je ljudi bilo. Stvarno je fenomenalno i taj osjećaj je meni najvažniji da neko od pet i od 90 godina želi sliku i autogram, da ovi momci ne mogu hodati po gradu, to mi pravi problem. Ali, ozbiljno, meni je srce ogromno jer sam dio ove priče, jer sam dobio šansu da mogu raditi, da radim pošteno i sa ciljem za ovu državu i reprezentaciju, to je najvažnije i nekako moja najveća pobjeda.“
Kada ste bili u Bukureštu rekli ste da želite da uznemirite našeg selektora i uspjeli ste u tome. Ali na kraju ste reklu njemu samo nastavite sa tim projektom, šta ste mislili pod tim?
“Ne pada mi na pamet da počnem dijeliti savjete, ali bilo je samo iskustvo onoga što smo mi prošli, tj. iskustvo onog što ja vidim šta se dešava kod njih, odnosno iskustvo sa novim selektorom, novim igračima, promjenom što nisu bili zadovoljni i jednostavno sam iz toga rekao da vidim nas u njima. Uvijek je pitanje te istrajnosti, toga da li vjerujete u to što radite i da li možete napraviti progres. Ja sam vjerovao u to što radimo i prepoznavali smo taj kvalitet i da možemo napraviti iskorak za četiri godine, mi smo ga napravili za dvije i sada smo još dalje otišli sa Ligom nacija. Sve se to može bez obzira koliko i vjerujete i ne vjerujete u neke stvari. Ja kada kažem da respektujem Rumuniju onda to stvarno i mislim, jer snam igrače, znam tip igrača i znam kako znaju igarati. Na kraju krajeva ispostavilo se da ih znamo i pobijediti jer smo ih tri puta pobijedili, ali svaka utakmica donosi nešto novo. Trener, vidi se da ima svoj put, svoju viziju. Da nema predaje, ja njima uvijek kažem i znaju to što kažem i da mislim.Ja se nadam da će Rumunija vrlo brzo, ne sutra, ali vrlo brzo se vratiti na put koji takva fudbalska nacija zaslužuje.“
Šta vi mislite koja je prava Hagijeva ekipa na osnovu posljednje tri njihove utakmice?
“To su te stvari o kojima pričamo. Mi smo imali isto to iskustvo kroz našu prvu Ligu nacija i onaj poraz od Njemačke od 0:7. I ja sam rekao da je baš ta utakmica meni dala do znanja, iako je 0:7 i mislim najteži poraz u historiji BiH, to mi je dalo i otvorilo oči šta je i kako je i to se možda i desilo sada u posljednjoj utakmici gdje smo ušli sa previše respekta i vrlo je važno gledati stvari koje se mogu poboljšati, ne samo koje funkcionišu. To se dešava i u Rumuniji. Nije slučajno da su oni dobili ovu utakmicu protiv Poljske i na taj način, jer tahj mentalitet koji ima vaša reprezentacija je nešto što ja cijenim i volio bih da i mi dođemo na taj nivo iskustva. Mi ga ponavljamo, ali kod nas to nije permanentno. Sve je pitanje puta, progresa, vizije i sitrajnosti. Često kažu da uspjeh dolazi odjednom, ali ne znaju pozadinu koliko mi gledamo utakmice i svaku situaciju gdje se možemo uhvatiti da nam je pozitivna stvar i na tim stvarima gradimo neke veće stvari. Jer te stvari mi razumijemo i vidimo iznutra, ali ja njih gledam kako ručaju, kako drže kašiku, kako se ponašaju u liftu i jedan s drugim. Jer mi nemamo vremena da treniramo svaki dan.“
Vi imate Jovu Lukića koji igra u Rumuniji. Šta mislite o njemu?
“Ja stvarno moram birati riječi kada pričam o Jovi, jer njega sam stvarno nekako u srce stavio. Osjećam gam ne samo fudbalski nego i lično i karakterno. Jovo je predivna osoba, preraspoložena osoba i nasmijana. On svaki dan kada uđe, doručak, ručak, večera, on se samo smije i to je to što ja trebam i što stalno govorim. On je kod nas zato što ima kvalitet, to je naša deviza da je svako tu jer ima razloga za njega i ja sam ubjeđen da on može igrati u top pet liga svijeta, ali lagano jer je igrač koji ima kvalitet i sa loptom i bez lopte, i u zraku i po zemlji i koji nama donosi. Spreman je i biće sutra u kombinaciji kao i svi 23 igrača da može igrati.“ zaključio je Barbarez.
(Reprezentacija.ba)



































