U intervju za Klix.ba prije pet godina, na pitanje kako bi dijagnosticirao ljude koji godinama vode ovu državu i kako gleda na odnos vjerskih zajednica prema politici, Sidran je kazao:
“Dok god se naš narod bavi personalnostima i imenima, umjesto zakonima i sistemom, dotle ga imamo pravo smatrati ruljom, a ne politički osviještenim subjektom naše stvarnosti. Trudim se nikada ne govoriti o individuama, o pojedincima, imenima, personalnostima – jer mi je svejedno kako se tamo zove taj neko ko kontinuira ratnu politiku i ni u čemu ne mijenja ratne ciljeve etno-nacionalne grupacije ili države kojoj pripada. Ponekad pokušavam mesti “svoju avliju” pa onima koji oficijelno predstavljaju moj narod prigovaram prekomjernu popustiljivost u odnosu prema politici i političkoj praksi susjednih zemalja. Nevjerovatno je da bilo koji naš politički vođa od Beograda i Zagreba ne traži nikakve dokaze o promjeni njihove politike i odricanju od ratnih ciljeva. Ne možemo govoriti o pomirenju naroda ako prije toga ne govorimo o promjeni politike. Na taj način se fokus sa suštine prebacuje na sporedne stvari. Kada govorimo o vjerskim zajednicama, mislim da je promjena na čelu Islamske zajednice bila dragocjena i dobrodošla. Bio sam rezervisan prema djelovanju bivšeg vođe IZ. Nikad se nije smjela izgovoriti rečenica: “Bošnjaci su muslimani”. Ona je iz naše prirodne i historijske etničke nominacije “Bošnjaci” otjerala mnoge pametne i dragocjene Bošnjake kojim je neprihvatljivo (i treba da bude) takvo sljubljivanje etničkog i religijskog faktora. Osim što je religija apsolutno privatna stvar, nedopustivo je etničku pripadnost miješati s religijskim uvjerenjima. Ljudi još uvijek ne shvataju da smo mi svi Bosanci (i Hercegovci, Krajišnjici, Semberci itd.) i da je to – biti Bosanac – odgovor na pitanje “Odakle si?”, a da se na pitanje “Ko si?” odgovara onim što označava tvoju etničku pripadnost i etničko porijeklo. Ono se ne može mijenjati, religija može. Prosječan Amerikanac (ne preporučujem baš kao uzor) cio život iskušava razne religije, traga, čita, ispituje šta mu je najbliže, itd. Što je sasvim legitimno.”
Tada smo ga pitali i kako vidi političku budućnost BiH?
“To je pitanje za Nostradamusa, za proroke. Na način pjesničke dosjetljivosti reći ću da se ja uzdam u nepredvidivo, a to nepredvidivo se nalazi u prostoru mladih ljudi i novih naučnih tehnologija. Uzdam se u nepredvidivo, s nadom da će se iz njega, nepredvidivog, roditi rješenja. Mladi svijet! On mora nove tehnologije otrgnuti iz sotonskih ruku u kojima su sada i kojima vlada Sotona Profita. Sanjam o svjetskoj revoluciji bez krvi koju bi izveli novi naraštaji koristeći nove, možda još neotkrivene tehnologije do kojih naš um ne može doprijeti.”
Do pred kraj svog života Sidran je bio aktivan – pisao je, stvarao i savjetovao. Posljednjih godinu dana povukao se iz javnog života i komunicirao je tek povremeno putem društvenih mreža, shrvan teškom bolešću. (Klix.ba)
