Tačnije, podrška obnovljivim izvorima energije postoji, ali samo deklarativna, jer sve ukazuje na to da i dalje postoji veliki otpor prema njoj, te da nema spremnosti da se napravi zaokret od prljave energije koja se bazira na fosilnim gorivima.
Profesor na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu i direktor ATS Instituta Samir Avdaković smatra da ključ leži u prosumjerima, malim proizvođačima ujedno i potrošačima električne energije, koji su u Evropi prepoznati kao nosioci energetske tranzicije, dok su u BiH i dalje uglavnom izvan zakonskih okvira.
Prema njegovim riječima, krov je danas najveći energetski potencijal i tu treba praviti fokus.
– “Potrošnja struje u BiH godišnje iznosi oko 12.000 gigavat časova. Polovina od toga mogla bi se proizvesti upravo na njima, ako bi na milion krovova stavili panele snage od pet kilovata. Tu već postoje i priključci i infrastruktura. Znači, pola struje za cijelu godinu bi odmah ovde pronašli” – kaže Avdaković.
Dalje, kao jedna od ideja o kojoj se malo govori, a koja je uveliko razvijena u Evropi su i plutajuće fotonaponske elektrane.
Studenti su, kaže on, izračunali da bi se postavljanjem panela na pet odsto površina na većim vještačkim jezerima u zemlji dobilo 1.215 gigavat sati energije, što je preko 10 odsto ukupne proizvodnje u zemlji.
Potencijal vidi i u vinogradarstvu, koje u BiH ima tradiciju dugu 2.000 godina.
– “Imamo 4.000 hektara vinograda. Na jednom hektaru moglo bi da se proizvede 1.250 gigavat časova struje, odnosno ukupno 5.000 gigavata. Pored proizvodnje struje, paneli su ujedno i zaštita za grožđe, a iskustva u svijetu pokazuju da se prinosi povećavaju i do 30%” – rekao je Avdaković.
Međutim, velika prepreka za realizaciju ovih ideja leži u činjenici da podzakonski akti nisu doneseni u oba entiteta, a da se nadležnima ne žuri previše.
Namjerno zakomplikovana procedura
Profesor na Fakultetu elektrotehnike u Tuzli i predsjednik Upravnog odbora Centra za održivu energetsku tranziciju (RESET) Mirza Kušljugić tvrdi da se na svaki način otežava razvoj ove vrste proizvodnje električne energije i to kašnjenjem zakonske regulative, podzakonskih akata, komplikovanjem pravilnika u elektrodistribucijama.
– “Jedini smo u Evropi koji nemamo prosumjere i smatram da je to između ostalog bila i namjera. Ljudi koji upravljaju elektroprivredama boje se da u čitav sistem uđu potrošači koji postaju i proizvođači. To bi zahtijevalo velike promjene gdje oni više ne bi imali monopolski položaj”– kaže on.
Prema njegovim riječima građani Bosne i Hercegovine jedini su u Evropi koji su spriječeni da proizvode struju za sopstvene potrebe te da to treba pod hitno mijenjati.
– “Ne postoji prosumjer u Evropi kojem je zabranjeno da se priključi na mrežu. To se dešava samo ovdje kod nas” – zaključio je on.
Ekonomista Damir Miljević kaže da se energetska tranzicija u BiH fingira.
Na brojnim konferencijama, kaže on, čujemo priče o silnim novim megavatima iz obnovljivih izvora energije, dok u praksi ni jedna elektroprivreda, izuzimajući dvije vjetroelektrane, nije napravila ništa značajno.
Tako se došlo u situaciju da su u opštini Gračanica privatnici postavili više panela nego sve tri elektroprivrede u BiH zajedno.
– “Ono što je problematično je što se odluke ne donose i što će posljedice tog nedonošenja na kraju platiti građani kroz nedostatak električne energije ili kroz povećanje njene cijene” – kazao je Miljević.
Inače, zakoni koji definišu prosumjere usvojeni su u oba entiteta, a Republika Srpska je u septembru prošle godine usvojila i Pravilnik o kupcima – proizvođačima.
Elektroprivreda Republike Srpske je u avgustu 2022. godine objavila Program energetske održivosti gdje je obećala pomoć da se na 50.000 domaćinstava u Srpskoj kroz povoljne uslove kreditiranja postave solarni paneli.
Program je doživio pravi fijasko jer se na javni poziv javilo manje od 5.000 ljudi. Zasluge za mali odziv svakako ima i ERS koji se nije previše trudio da potrošačima objasni koje prednosti i pogodnosti sa sobom donosi ugradnja solarnih panela. (eKapija)
