Emina Šehić, Zeničanka je koja trenutno studira i radi u Sarajevu. Studentica je treće godine Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i apsolventica DOBA Fakulteta Bussines School Univerziteta u Mariboru.
Emina je osnivačica i koordinatorica digitalne kompanije AktiViza BiH, voditeljica podcasta “Nećemo mi niđe”, koordinatorica projekta “Žena mora biti zdrava”, članica Omladinske novinske asocijacije u BiH, Studentskog parlamenta UNSA i koorinatorica PR tima InciSion BiH. Emina je nominovana za prestižno priznanje BigBang Heroji generacije Kantona Sarajevo, te tim povodom donosimo kratki razgovor.
Nominovana ste kandidatkinja za priznanje BigBang Heroji generacije Kantona Sarajevo u kategoriji Građanski aktivizam za 2023. godinu. Nominacija je već značajno priznanje, koliko Vam je važno?
U ovoj fazi života kada sebe vidim još na početku i kada sam svjesna da je još puno posla ispred mene ili što bi naš narod rekao ‘pure koju treba pojesti’ i sama nominacija mi je nešto zaista veliko i značajno. U ma kojoj fazi života se nalazili važna je ta potvrda da ste na pravom putu, naročito kada ona stigne od ljudi koji nisu vaši najbliži i koji nisu direktno involvirani u vašu svakodnevnicu, to znači da i izvan nje vaš rad biva primijećen. Nominacija je i veliko priznanje, ali i velika odgovornost. Uvijek je teže održati se na vrhu, nego ga dosegnuti.
Trud se isplati!?
Naravno, uvijek! Mislim da je važno da svako od nas u svakom trenutku daje sve od sebe, prvenstveno zbog sebe, zbog tog unutarnjeg osjećaja zadovoljstva, sigurnosti, u konačnici i mira, onoga trenutka kada smo sami sebe ispunili dolazi i sve ostalo, ne kažu slučajno da kako zračiš tako i privlačiš.
Studirati, volontirati, raditi, dokaz je da se sve uspješno može, koji je recept za uspjeh?
Voljela bih da ga imam, ali i sama još uvijek manevrišem sa sastojcima u zavisnosti od situacije, nikada to nije tačno onako kako bih htjela. Sigurno da je jako važno biti uporan, čak i kada nam se čini da ništa nije onako kako bi trebalo biti, upornost nam daje snagu za izvući najbolje iz situacije. Motivacija je također jedan od presudnih faktora, ali i ljubav. Morate voljeti to što radite jer čak i onda kada sve izgleda kao da ćete odustati ljubav vam ne dozvoljava da odustanete. Ja mnogo volim sve što nosi svaki od segmenata moga života i mnogo volim ovu zemlju, vjerovatno je to ključ moga recepta.
Da li mladi mogu generirati promjene u našoj zemlji?
Mladi i mogu i moraju generirati promjene, na kraju dana, fiziološki, na mladima sve i ostaje. Nažalost u javnom prostoru uglavnom se o mladim ljudima govori u jednom pravcu, Njemačke ili neke druge zemlje u kojoj traže bolje uslove. Stoga je i ova prilika za dodjelom ovakvih priznanja, prilika da se čuje i druga strana, ona koja ostaje i koja nastoji promijeniti stvari na bolje. Sigurna sam da kada bismo više pričali o mladima koji ostaju i čine promjene pokrenuli val u kojem jedni od drugih crpimo inspiraciju i učestvujemo zajednički u kreiranju budućnosti dostojne nas, ali i naših porodica.
Kako se obhrvati sveopćoj letargiji?
I sama nekada zapadnem u istu, svi imamo i svoje dobre i loše dane, ali nastojim se iz svega izvući uvijek vođena onim da radim to zbog sebe, za sebe, za svoje sutra i prekosutra, a onda se ta energija manifestuje i svuda mene i onoga što radim. Svijet mijenjaju slobodni ljudi, koliko su mladi naše zemlje slobodni? Smatram da smo slobodni onoliko koliko sebi dozvolimo slobodu, koliko se otvorimo prema životu, svakodnevnici. Slobodni smo onoliko koliko kod sebe razvijemo kritičko razmišljanje, koliko istražujemo, učimo, putujemo i koliko bez predrasuda, pozadine, rekla-kazala priča uspijevamo pružiti ruku svemu onome sa čim se susrećemo. Živimo u vremenu u kojem smo kako to naš veliki Meša Selimović kaže uvijek na nekoj međi, uvijek nas neko usmjerava na nečiju stranu, važno je da imamo svoju, tada imamo i slobodu. A onako geografski gledano, nigdje nikada nećemo osjetiti slobodu kao što je imamo ovdje, to kažu i oni što su otišli.
Uzori su važni, ko su bili Vaši uzori u javnom djelovanju?
Postoji jako puno osoba čiji rad pratim, osoba koje jako poštujem i cijenim i od mnogih sam često dobijala i savjete i upute nekako mislim da mi ih univerzum pošalje onda kada ih najviše trebam. Ali, istini za volju, ja sam zauvijek fascinirana ulogom bosanske majke u javnom djelovanju. Namjenski kažem bosanske, jer to nosi svoju posebnu draž i veličinu. Divim se ženama koje vode porodicu, brinu o djeci, rade na sebi onoliko koliko stignu, nose breme života i breme budućnosti jer one su te koje svojim svakodnevnim obavezama dokazuju da jedna žena može voditi cijelo jedno preduzeće i biti u svakoj ulozi koja se od nje očekuje. Istovremeno, one mijenjaju svijet, podižu revolucije i prolaze kroz nadnaravne bolove. Imam sreću da me takva jedna i odgojila.
Mogu li se u BiH ispuniti neki od snova mladih ljudi?
Ja svoje još uvijek ispunjavam, dugotrajan je to i težak proces, ali sigurna sam da vrijedi. Tako da, tek sam i još ću. Bože zdravlja.
Jesu li mladi solidarni međusobno?
Želim vjerovati da solidarnost preovladava, ali još uvijek je neminovna činjenica da i u mojoj sredini postoji strana onih koji vas uvijek i u svemu podržavaju, bivaju vaš vjetar u leđa, dok nažalost postoji i strana onih koji naprosto čak i kada imate društveno-korisnu ideju, ne žele da je podrže jer je vaša. Meni su važni i jedni i drugi. Od prvih uvijek crpim energiju, od drugih motivaciju, a pomalo i inat. (K. H.)
