U Gradskoj biblioteci sinoć je održano književno veče sa bosanskohercegovačkim piscem, recitatorom, glumcem i novinarom Rezakom Hukanovićem.
Ovaj autor iza sebe ima nekoliko knjiga, ali nekako pečat njegovom pisanju, ali i životu u cjelosti dala je knjiga “Deseta vrata pakla”, koja je pisana na način dokumentarističkog svjedočenja o njegovo boravku u logorima Omarska i Manjača. Kada kažemo da je knjiga dokumentarističkog karaktera onda mislimo na to da pisac do u detalje opisuje sve strahote i golgote koje prošao u pomenutim logorima gdje su mu slomljene obje ruke, rebra, zubi, unakaženo lice, ali i napukla lobanja 4,5 centimetra. Knjiga “Deseta vrata pakla”, prevedena je na nekoliko jezika, a posljednji prevod u nizu bio je italijanski jezik, a upravo se Hukanović prije sinoćenjeg gostovanja u biblioteci vratio iz Italije gdje je imao osam promocija koje su kako kaže bile fantastične.
“Priča je autobiografskog sadržaja. Priča govori o mom boravku u Prijedorskom logoru Omarska. Omarska je jedna prava fabrika smrti. Mislim da je blizu 1.000 ljudi ubijeno, da su umirali u najstravičnijim mukama. Knjiga je opomena, poruka, ali i zavjet tim ljudim koji nisu preživjeli, nisu dočekali slobodu, pa i onima koji su sa ogromnim ranama na duši, tijelu, invalidi, vječiti invalidi, dakle, nose taj teret boravka, moram da kažem bezrazložno, bez bilo kakve krivice. Rekao sam Italijanima da dolazim iz grada gdje nije bilo ratnih dejstava, jer u Prijedoru nije bilo ratnih dejstava, a ubijeno je oko 4.000 Prijedorčana, nije bilo ratnih dejstava, a ubijeno je 102 djece”, kaže Hukanović podsjećajući da je u Omarskoj ubijeno oko 1.000 ljudi, a nadomak Prijedora se nalazi najveća poslijeratna masovna grobnica Tomašica.
“Znate pošto sam ja novinar pravio sa priče sa majkama kojima je ubijeno petoro, šestoro djece, pa onda ne bih da griješim dušu kad intervjuišete majku kojoj je ubijeno dvoje djece nekako to blaže doživljavate”, kazao je vrlo emotivno naš sagovornik.
Knjiga “Deseta vrata pakla” je u stvari dokument o stradanju ljudi koji nisu ni za šta bili krivi i zbog toga je od izuzetne važnosti da mladi naraštaji čitaju ovu, ali i slične knjige kako bi znali šta se dešavalo u period 1992. – 1995. godina i kako više nikada ne bi dozvolili da se zlo ponovi.
“Ja uvijek govorim da sam ponosan na to da u mojoj knjizi niko nikada nije negirao niti jedan događaj o kojem pišem, hoću da kažem govorio sam samo ono što sam vidio svojim očima i što sam doživio, a to je važno jer ako vam nađu samo jedan argument da nešto od tih događaja koje opisujete ospore, pada cijela knjiga”, zaključio je Hukanović.
Treba pisati jer se istorija ponavlja. Na žalost, mi dosta bježimo od knjige, a da smo više čitali možda nam se ovo ne bi ni dogodilo, poruka je našeg sagovornika.
Rezak Hukanović, rođen 1. decembra 1949. je bosanskohercegovački pisac, recitator, glumac i novinar. Do objavljivanja knjige “Deseta vrata pakla” objavio je šest zbirki pjesama. Prije rata, bavio se novinarstvom, te povremeno radio na lokalnom radiju. 1970-ih je postavio svjetski rekord u dužini recitovanja poezije 45 sati, neprekidno i napamet i ušao u Guinnessovu knjigu rekorda. (N.G.)
