Za 27. oktobar zakazano je novo ročište u predmetu poznatom kao Zenicatrans. Istraživali smo šta je sa drugim državnim preduzećima čiji su radnici ostali na ulici, a imovina u svakojakim privatizacijama završila u privatnim rukama.
Željezaru Zenica zvali su majka hraniteljica, upošljavala je oko 24.000 radnika, učestvovala u obnovi Jugoslavije. U nekoliko poslijeratnih privatizacija Željezara je doživjela sudbinu mnogih državnih preduzeća, radnici su ojađeni, a ono što je vrijedilo završilo je u džepovima pojedinaca. Trenutno oko 80 radnika je uposleno, dok je njih više 200 na birou.
“Naši političari nisu naučili od susjeda ništa, recimo od Slovenije i Hrvatske mogli su naučiti kako se privatizacija vrši, da se to mora kontrolisati. Sve privatizacije koje su bile do sada u Željezari su išle na štetu radnika, na štetu imovine državne. Nije niko propratio do kraja tu prvatizaciju, sve mahinacije koje su se dešavale, dešavale su se poslije potpisivanja ugovora. Potpiše se ugovor, da se firma i taj iskoristi to da maltene obezvrijedi imovinu“, kaže Avdija Halilović, predsjednik Sinadikata radnika Željezare Zenica.
Slična situacija je i u nekada poznatom preduzeću 21. decembar. Ovo preduzeće danas ne radi. Nakon brojnih pokušaja da se spasi, radnici su završili na ulici.
„Niko nije našao razumijevanje, gdje su nam mnogo puta obećali da će riješiti, da će sve biti kako treba da se radnici zbrinu, međutim, 18 radnika je ostalo, niti im je uplaćen radni staž niti im je uplaćeno 14 plata kada smo bili u stečaju, stečajni upravnik je ponovo napravio dug“, tvrdi Zijad Kovač, predsjednik Sindikata radnika UTTD 21. decembar.
Radnici 21. decembra su se odricali svojih plata da bi spasili preduzeće, kaže naš sagovornik, ali su na kraju završili na ulici iako je je ovo preduzeće imalo perspektivu, jer dok su imali 100 studenata u hotelu Rudar mogli su raditi, međutim, politika je učinila svoje.
„Nije niko nikad ništa odgovarao, nikad niko. Nismo ni mi utuživali, jedino ove pravosnažne presude što imamo, što smo tužili po kolektivnom ugovoru jer nas nisu isplaćivali. Nama je Galijašević govorio dolazite, radite niko vas ne dira, eh kad je došlo do kraja onda je rekao samo izađite i hajd zdravo“, priča nam Kovač.
Da ništa nije urađeno tvrdi i naš drugi sagovornik.
„Ja mogu kazati da naše Tužilaštvo i naši sudovi su tu ostali nijemi, vjerovatno pod pritiskom političkih tih elita, znači nisu uradili svoj dio posla“, kaže Halilović.
U svojoj borbi radnici nisu bili sami, ima i onih kojima savjest radi pa su pokušavali pomoći. Jedna od njih je i Sanja Renić koja je nekoliko puta bila učesnica protesta radnika Željezare, Metalnog i drugih preduzeća. Međutim, po njenim riječima završilo se nikako, a niko nije odgovrao za to što su radnici ostali obespravljeni i bez posla.
„Posebno kada se sjetimo koliki je Željazara bila gigant, koja je sve tu imovina u pitanju, počev od stanova, poslovnih prostora, odmarališta u Hrvatskoj itd. Ni za jedno to djelo niko nikada nije snosio odgovornost, radnici su i dalje ostali obespravljeni, niko ne čuje njihov glas. Ja sam pokušala nekoliko puta da s njima tim protestima nešto pokušamo promijeniti, međutim, nismo, ali evo ja ih sve pozivam ukoliko posjeduju bilo kakav dokument, bilo kakav dokaz da donesu ja ću vrlo rado u njihovo ime podnijeti krivične prijave tamo gdje treba. Mi vidimo da se danas ljudi hapse zbog toga što govore istinu, što upućuju na korupciju i kriminal, takvi ljudi ne odgovaraju, takvi ljudi se hapse po filmskim scenarijima radi najbizarnijih stvari, a oni koji su u stvari i krivi za sve ovo ne snose nikakvu odgovornost, nego na protiv oni su za vrlo dobro nagrađeni“, kaže Renić.
“Tužilaštvo i sudovi su ti koji su na vrijeme trebali reagovati. Nije njima kasno ni sad da to otvore, da otvore tu pandorinu kutiju da vide sve privatizacije i da logično kazne one koji su krivi, da li to bila agencija za privatizaciju, da li to bili neko na vrhu političara bilo koga ko je kriv za propast naših firmi, ko je kriv za ugnjetavanje radnika da se to istraži i da se kazne počinioci“, naglašava Avdija Halilović.
Prethodne navode potvrdili su nam i iz Tužilaštva ZDK jer su na naš upit odgovorili da su zaprimili prijavu od NN lica u vezi sa privatizacijom Željezare u postupku registracije Mittal steel Zenica od 29.11.2005. godine.
„U navedenom predmetu poduzimaju se određene mjere i radnje u cilju provjere navoda iz prijave i donošenje adekvatne i zakonite tužilačke odluke“, saopćili su iz Tužilaštva ZDK. Navedena dva primjera su samo kap u moru brojnih neuspjelih privatizacija na području ZDK za koje niko nije odgovarao. Ne ulazeći u postupanje nadležnih institucija u procesu Zenicatrans, javnost se također pita da li je u ovom slučaju na sceni i selektivno postupanje Tužilaštva, s obzirom da se, barem prema onome čemu svjedočimo, zanemarila odgovornost prethodnih uprava ovog preduzeća koja su napravila milionski dug i sigurno doprinijeli da Zenicatrans dospije u situaciju u kojoj sada jeste. (N. Glibo)
