Za mnoge 1. maj predstavlja dan kada su radnicima data veća prava, osmosatno radno vrijeme i uopšteno bolji i kvalitetniji uslovi za rad.
Današnja slika puno je drugačija. Veliki broj radnika u BiH suočava se sa egzistencijalnim problemima za čije rješavanje bar do sada nije bilo sluha. “Prema podacima Porezne uprave Federacije BiH u prošloj godini oko 260 hiljada radnika u Federaciji BiH prima platu do 650 KM. To je otprilike četvrtina potrošačke korpe u Federaciji i mislim da taj podatak sve govori u kakvom su položaju radnici. To je otprilike polovina od ukupnog broja radnika i u principu svaki radnik čija je plata manja od prosječne plate u Federaciji BiH i koji sam rad i uz to ima porodicu koju izdržava ne može preživjeti. Mi imamo desetine pa i stotine radnika koji pored svog osnovnog posla obavljaju i dodatne poslove kako bi mogli preživjeti”, kaže Kenan Mujkanović, predsjednik Sindikata metalaca Zeničko-dobojskog kantona.
U susret Međunarodnom prazniku rada radnici u BiH nemaju baš puno razloga za slavlje. “Mi smo kroz aktivnosti Sindikata proteklih godina uspjeli u značajnoj mjeri poboljšati materijalni položaj radnika. Radimo, radili smo ali uvijek može bolje jer to je jedini način da se zaustavi egzodus radnika s kojim se naša zemlja suočava. Jedini način da se radnici izbore za svoja materijalna prava jeste sindikalno organizovanje. Ne jak sindikat, već bilo kakav sindikat je dobar jer je to jedini način da ljudi objedine svoje interese i da ih artikulišu i usmjere prema poslodavcu te da se zajednički za to bore. U današnjim uslovima svaka druga borba za radnička prava je uzaludna”, dodao je na kraju Mujkanović. (B.D.)
