“Ja se zovem Srebrenica” – pjesma Saida Štete posvećena Srebrenici

Novinar i književnik Said Šteta objavio je u povodu obilježavanja 25. godišnjice genocida u Srebrenici pjesmu posvećenu Srebrenici koju možete pročitati u nastavku.

 

Ja se zovem Srebrenica

Urezali mi ime krvavim noktima

na tankoj kori naborane duše

da svako slovo boli

 rana što neće nikada zarasti

Srebrenica

osam hiljada i nebrojeno ubijenih Bošnjaka

i niko nije moj

a svi su zajedno moji

Svakoj sam majci

kao čičak

za dimije se kačio

one me mlijekom prvim zadojile

Šest sinova i supruga ubili joj

moja je majka

jer još me traži

 po vrletima među razbacanim kostima

Doziva

k’o što je otac Ramo dozivao u smrt

 svoga sina  Nermina

a ja uporan  hodam usprav  cestom smrti

I ponavljam!

Ako zaboravim, gore je od umiranja!

Zapisujem umjesto imena

svaki krik što se okačio

na granama bukove šume kao haljinka

Ja se zovem Srebrenica!

Jednom kada budu čitala djeca

što se ljuljaju

nasmijana od nevinosti

u praznim bešikama

po ubijenim selima  srebreničkim

da znaju

kako će se i ona sutra zvati

Živ je ostao Nedžad!

Dva su ga puta strijeljali

niknuo ispod mrtve braće

k’o ljiljan

bijeli se…

Dvadeset godina

nije imao glasa

šutio bol

Eno ga priča!

Ja se zovem Srebrenica!

Od majke Have

jedna je majka svima nama

ona nas ljubavlju zadojila

svilenim koncem zelenim

podvezala nam pupak

Neki to zaboravljaju!

A može li se živjet zaboravno?

Osam hiljada i nebrojeno bijelih nišana

neki se nikad

 uspraviti neće

Kosti raznose vjetrovi

baš kao hijene zločina

jednom, pa opet

pa još jednom, da bi zametnuli trag

Na Guberu izvire krv

odavno žedni tamo ne dolaze

u školi djeca zamahuju kistom da naslikaju grad

umjesto džamije crtaju drvo

Tako im biva naređeno!

Samo jedna djevojčica vidi džamiju u gradu

na glavu stavila mahramu

i pade Gospodaru na sedždu

Ja se zovem Srebrenica

zastao iznad bijelih nišana u Potočarima

odakle se vidi smrt golim okom

gdje svakog jedanaestog jula  srpski policajac stoji

Evo me, ostajem tu da opominjem

umjesto na bijelom kamenu

uklešite na mojim prsima Nezaborav!

 sve drugo ima krvlju zapisano