Život nije putovanje po savršenom krugu niti ravnom putu, i ma šta poduzeli, ma kakav mu oblik dali, malo je toga što možemo predvidjeti i razumjeti.
Čudnim putevima život ljude spaja jer zna da u nekom periodu iz mnogo razloga potrebni smo jedno drugima. Tako su se Vehide i naši putevi ukrstili u momentu kada su sekunde odlučivale. U tim sekundama se moj život mogao preokrenuti i ja danas ne bih bila gdje jesam.
Nisi oćekivao nikakvu korist, samo velikodušno djelo, a ta dobra djela će te dovesti do velikih nagrada.
Stisne me grlo kada se vrate sjećanja, jer najteže se sjećati kada si okovan tugom. Suze nas olakšaju jer one ne pripadaju ni muškarcu ni ženi, one pripadaju onima koji imaju dušu i nije me sram zaplakati.
Moji čuvari, Vehid Đulan i Mario Bilić više nisu sa mnom. Prerano su me napustili. Ja ću se moliti za njih i čuvati ih duboko u svome srcu, jer ko može reći da nije sa nama onaj čovjek čije nam riječi zvone u ušima, čija djela ostavljaju traga u nama.
Inna Lillahi we inna ilejhi Radzi'un.
Porodici Đulan iskreno saučešće i sabur, a Vehida da Allah nagradi džennetom.
Porodici Bilić još jednom iskreno saučešće, Mariju pokoj duši, neka mu je lahka zemlja.
Sajjra Poljo
