Zeničanin Alojzije Kelava ove godine Uskrs po prvi put dočekao sam

Temelj kršćanske vjere je Uskrs, dan kada se slavi uskrsnuće sina Božijeg, Isusa Krista. Vjernicima Uskrs ulijeva sigurnost u život vječni, a praćen je brojnim vjerskim događajima i običajima u čijem je središtu ljubav za Boga i radost blagdana Kristovog uskrsnuća.

Ove godine, običaji su izostali, vjernici su ipak radovali, svako na svoj način.

Alojziju Kelavi je 81 godina. Tradicinalno je njegova obitelj proslavljala Uskrs, radujući se zajedništvu i posvećenosti božijoj objavi.

Ove godine, jer je nedavno ostao bez supruge, Alojzije je ovaj blagdan dočekao sam. Ipak, radujući se životu i božijim darovima. Sa djecom, unucima i praunucima razasutim širom svijeta je putem fotografija, osjećajući da su, iako kilometrima udaljeni, zajedno, posebno na najveći blagdan, Dan Uskrsa.

„Tako mora biti. Ne možemo mi drugo tražiti, kad je Bog dao ovako. Vidite kako sam se spremio, isto k’o da idem na misu u crkvu, a slušao sam svetu misu u Crkvi sv. Ilije preko tv-a“, priča Alojzije.

Alojzije kaže kako se isto tako miri i sa trenutnim životom u izolaciji, iako mu jako nedostaju njegovi vršnjaci i redovne šetnje. Pitamo ga treba li mu pomoć, s obzirom da spada u kategoriju građana, kojima je kretanje zabranjeno.

„Ma ne treba ništa, evo sve mi je tu, samo izletim… Ali, jest da sam prevario jednog policajca. Kaže on: stari što si ti izašao, rekoh, nisam ja stari. Kaže on: kako nisi, rekoh meni je 48 i po, a on meni: bolan djeluješ mi k’o da sto godina imaš. Ma, rekoh, bolan, ova kriza i ovi problemi, postaraju čovjeka. On se nasmijao i otišao od mene. Izašao sam samo pred zgradu i u pekaru da uzmem sebi šta da jedem“, šeretski nam priča Alojzije.

Na blagdan Uskrsa, ono što ovom vremešnom Zeničaninu najviše treba jeste ljubav. A zbog nje ne mora kršiti pravila izolacije. Jer ljubav je u srcu. (Sanja Stević)