Na povratku s odmora Zeničanka Lamija Pašalić shvatila je s koliko se nesavjesnosti Nijemci odnose prema epidemiji korona virusa.
Govoreći za Al Jazeeru, Pašalić priznaje da s posebnom pažnjom prati događanja u Lombardiji, zabrinuta što do nje dolaze veoma neprijatne informacije. Kaže da nije sretna kad u medijima čuje kako ljekari u toj bogatoj italijanskoj regiji već počinju govoriti kako su dovedeni u situaciju da odlučuju o tome ko će živjeti, a ko ne.
- Radite kao inženjerka u kompaniji koja se bavi proizvodnjom medicinskih instrumenata. Koliko je epidemija korona virusa utjecala na dinamiku rada u kompaniji?
– Većina zaposlenika radi od kuće, oni koji to mogu. Proizvodnja je i dalje u pogonu mada su stvoreni uslovi da u svakoj prostoriji boravi po samo jedna osoba. Jos ne osjetimo nikakve daljnje posljedice: još nema pada u prodajama, ni u intenzitetu dnevnih aktivnosti.
Pandemija na svjetskom nivou pokrenula je i masivna ulaganja od NIH-a (National Institutes of Health), najvišeg državnog tijela u SAD-u nadležnog za biomedicinska istraživanja i javno zdravstvo. Po standardnoj proceduri, naučnoistraživački rad finansiran je putem državnih grantova / tečajeva. Istraživači moraju podnijeti aplikaciju i obično čekaju više mjeseci ili čak godina na pozitivan odgovor i dodjeljivanje sredstava.
Prije samo nekoliko dana NIH je objavio da će investirati otprilike 40 milijardi USD u istraživanje za sprečavanje širenja pandemije i prevenciju. Ta sredstva će biti dodijeljena naučnicima po hitnom postupku. To je i jedino pozitivno u ovoj priči. Svugdje u svijetu sredstva za naučnoistraživački rad uvijek su ograničena. Jedino kada se dese katastrofe globalnih razmjera, poput sadašnje pandemije, ulaganja u nauku naglo rastu. Tako je i nuklearna tehnologija razvijena putem sredstava za Projekt “Manhattan” tokom Drugog svjetskog rata. Standardnim procedurama to nikad ne bi bilo moguće. Sasvim sigurno je da će tih 40 milijardi USD rezultirati važnim naučnim otkrićima, ne samo vezanim za suzbijanje širenja virusa COVID-19 nego i mnogo šireg opsega.
- Njemačka vlada uvela je niz mjera s ciljem sprečavanja širenja korona virusa, ali tek nekoliko sedmica nakon što se epidemija rasplamsala. Kako tumačite takvo ponašanje savezne vlade?
– Mislim da je problem u Italiji, Španiji i Njemačkoj isti: zdravstvo je na nivou regija / autonomnih zajednica / saveznih pokrajina. Pratim štampu u sve tri države i zaključci su isti. Decentralizacija države kroz godine se većinom pokazala efikasnom – sigurno ne kad je riječ o vladanju krizom poput ove. Svaka savezna pokrajina / regija / autonomna zajednica kreira i provodi vlastite akcione planove. Političke igre češće pobjeđuju nad zdravim razumom.
Neshvatljivo je kako je moguće da zemlje poput Njemačke, Italije, Francuske i Španije nisu slijedile primjer zemalja koje su već uspjele u borbi protiv korona virusa. U roku samo nekoliko dana Tajvan je pokrenuo čitav niz akcija (potpuno replikabilnih od drugih država) koje su doprinijele tome da, bez obzira na ekstremnu blizinu i povezanost s Kinom, nekoliko mjeseci nakon početka širenja epidemije ima samo nekoliko desetaka slučajeva. Nije tajna. WHO (Svjetska zdravstvena organizacija) sedmicama poziva sve zemlje da testiraju stanovništvo na virus što je više moguće. Da bi se prekinuli lanci širenja, oni se prvo moraju pronaći. Tajvan je otišao korak dalje: da bi što efikasnije testirali stanovništvo, koristili su se analitičkom obradom velikog broja podataka (big data). Ukrstili su bazu podataka zdravstvenog osiguranja sa bazom podataka migracijskog sistema. Rezultat: lako je identifikovana najranjivija populacija (prethodne bolesti, starost, veliki broj putovanja u Kinu), koja je odmah testirana.
Nijedna država, naravno, nema kapacitet da testira sve stanovništvo. Zašto da ne koristimo tehnologiju kojom raspolažemo da bismo pronašli one koji su najizloženiji? Izrael je najavio slične mjere. Sjetimo se skandala sa Cambridge Analyticom i zloupotrebom podataka korisnika društvenih mreža da bi se manipulisalo izbornim rezultatima. Analizom ogromnog broja podataka (društvene mreže, sigurnosne kamere, kretanja kreditnih kartica, mapa korištenja javnog prevoza) može se stvoriti prilično precizna slika fizičkog kretanja svake osobe koja je već zaražena virusom. Time odmah dobijamo informacije o osobama s kojima su zaraženi eventualno bili u kontaktu. Njih testiramo i tako iteriramo dalje. Tehnologija postoji, mislim da je problem samo u zakonskim okvirima.
U Njemačkoj je zaštita ličnih podataka gotovo pitanje nacionalnog interesa. Nisam sigurna, ali mislim da bi s pravnog stanovišta nešto slično u Njemačkoj bilo potpuno neizvedivo. Šta je bitnije: etička slika prava nad vlastitim podacima ili zaštita stanovništva od pandemije? Visokodemokratska društva tu se gube, dok autoritarnije države, poput Tajvana, Singapura ili Izraela, brže idu korak naprijed.
Primjera radi, u Berlinu se gotovo niko ne testira. Pravo na test trenutno imaju samo osobe s težim simptomima koje su imale potvrđen kontakt s već zaraženima. Znači, potpuno suprotno preporukama WHO-a.
Više o ovome na: Al Jazeera
