Tri zbirke poezije i tri nagrade. Dvije domaće i jedna međunarodna. To je statistički rezime poetskog rada mlade Zeničanke Emine Selimović. Rođena je, živi i radi na Vranduku, u tvrđavi kao depadansu Muzeja grada Zenice.
Prostor Vranduka, nabijen bogatom istorijom, valjda je inspirativno okruženje za kreativne duše kakva je, bez sumnje, Emina Selimović. Ova magistrica književnosti za svaku zbirku stihova osvojila je nagradu što je pravi raritet. Kaže da ih nije očekivala i da je skeptična prema njima.
„Poprilično sam skeptična prema nagradama i konkursima. Svaki put kada sam to uradila, na nagovor prijatelja, dobila sam nagradu“, kaže Emina.
Posebno draga joj je ipak nagrada u Stocu na konkursu „Mak Dizdar“ koju je dobila za svoju prvu stihozbirku „Genocid u Crazy Horsey“.
„Ona mi je posebno draga jer su ovu nagradu osvojili svi najznačajniji bh. pisci“.
Za zbirku „Ademove suze“ na literarnom konkursu „Risto Ratković“ u Crnoj Gori osvojila je prvu nagradu. Konačno, dobila je i nagradu Fonda za izdavaštvo BiH za knjigu poezije „Zembilj“. Ne želi se svrstavati u poetske ladice. Ipak, pitamo je kako definiše svoje poetske preokupacije.
„Prve dvije zbirke su potpuno različite u odnosu na treću. One funkcionišu kao binarne opozicije. Prve dvije zbirke se baziraju na smrt dok je treća posvećena životu. Ona predstavlja svojevrsnu nadu u ovom trenutnom beznađu. Nadam se da će ljudi prepoznati poruku zbirke „Zembilj“ i da će samu nadu i ljubav prepoznati drugačije i da će uživati u svakom trenutku koji im se nudi“, kaže mlada pjesnikinja.
Emina Selimović radi na svom četvrtom rukopisu. Oprezno nam nagovještava da bi to mogla biti i zbirka kratkih priča obzirom da je već duže vrijeme zainteresovana za prozni format. (Danko Travar)
