Na današnji dan, 1971. godine dogodila se željeznička nesreća u tunelu kod Vranduka.
U požaru, u kojem je gorio dizel za pogon lokomotive, nastradalo je 33-je ljudi dok je 113 povrijeđeno od kojih 60 teško.
Većina ljudi je stradala udisanjem otrovnog dima. Putnici su bili pretežno rudari i radnici Željezare na putu do radnog mjesta. Varnica je izazvala požar pri čemu je zapaljeno oko 3-4 tone dizela u rezervoaru lokomotive. Požar se vrlo brzo proširio na vagone. Nakon što je požar zapažen, voz je već stajao na oko 200 metara pred izlazom iz tunela.
Mirnes Imširović se i danas sjeća svih detalja i kaže, kako ima osjećaj da u sebi i danas ima tog dima.
“Zajedno sa još jednim kolegom među prvima smo izašli iz voza, budili smo ljude. Osjećam veliku tugu za jednim mladićem iz Nemile koji je spavao i uzalud sam ga budio nije htio prekinuti san”, kaže Imširović.
Dodaje da je žalosno da toliko godina iza nesreće još uvijek nema nikakvog obilježja kao spomen na stradale u ovoj tragediji.
Lokalni voz, s brojem 820, sastojao se od jedne dizel-lokomotive (“Končar”) i devet vagona. Lokomotiva je imala u rezervoaru sa 2-4 tone goriva. Voz se kretao ne relaciji Žepče-Zenica. Većina putnika je bila je iz Žepča odnosno Zenice, a bili su radnici Rudnika, Željezare i RMK Zenica kao i određeni broj učenika.
Nakon što se dogodio kvar na lokomotivi voz je stao u tunelu gdje je izbio požar. Smatra se da se gorivo izlilo iz rezervoara i da je električna varnica izazvala požar. Voz je stajao tu obično zbog signalizacije, pa su putnici smatrali da se radi o uobičajenom stajanju. Međutim kondukter ih je obavijestio da se izlazi iz voza u pravcu Nemile jer lokomotiva gori. Tunel je imao nagib u pravcu Nemile odnosno Žepča, i postojala je mogućnost da mašinovođa otkači kompoziciju vagona koji bi se pokrenuli u tom pravcu. No to nije bilo moguće jer su putnici počeli već izlaziti iz voza pa bi bili pregaženi.
Otežavajuće okolnosti su bile što je tunel u pravcu spašavanja bio duži (1200 m) , bez svjetla uz vazdušnu struju koja je nosila otrovan dim. Na kraćem dijelu tunela (200-300 m), u pravcu Zenice, spašavanje nije bilo moguće zbog velike vrućine. Spašavanje putnika je trajalo do podne. Povrijeđeni su upućeni u bolnicu u Zenici.
Kasnije nakon što je požar prestao spasilačke ekipe su razhladile tunel. Ustanovili su da su, zbog vrućine, deformisane šine. U šljunku gdje se nalaze pragovi, pronađene su rupe koje su uzaludno iskopali putnici da bi se spasili. Budući da je bila nedjelja, broj putnika je bio manji, radnim danima se kretao i do 1.500 pa se smatra da bi tada broj poginulih bio daleko veći. Kasnije će željeznička inspekcija utvrditi da je bilo kobno što je voz stao u tunelu. (Šerif Babić)
