Vijeće ministara Bosne i Hercegovine skinulo je s dnevnog reda tačku o hrvatskom Zakonu o upravljanju državnom imovinom na zahtjev Marine Pendeš, ministrice odbrane iz redova Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZBiH), koja je tražila mišljenje nadležne komisije o tom pitanju.
Međutim, ministri u Vijeću ministara nakon toga su utvrdili da se ta komisija nijednom nije sastala, ali su ipak odlučili od nje zatražiti zaključke.
Tako bosanskohercegovačke vlasti opet nemaju odgovor na zakon donesen u Hrvatskoj kojim se imovina bh. kompanija u toj državi, vrijedna nekoliko milijardi eura, može dati na upravljanje drugima do 30 godina.
To u praksi znači da će se brojni hoteli, odmarališta, stanovi, objekti i infrastruktura nekadašnjih giganata, kao što su Energoinvest, Hidrogradnja, Šipad, Vranica i drugi, dati na dugogodišnje korištenje zainteresovanim investitorima, čime će ta imovina praktično biti izgubljena za Bosnu i Hercegovinu.
Ko je kriv za ovu “konačnu legalizaciju pljačke bh. imovine”, kako zakon opisuju stručnjaci iz Bosne i Hercegovine? Većina nadležnih zvaničnika ne želi govoriti o tome, kao ni odgovorne institucije, koje još nisu uputile odgovor Hrvatskoj.
Ipak, prije nekoliko dana premijer bh. entiteta Federacija BiH Fadil Novalić oglasio se povodom usvajanja zakona u Hrvatskoj i na pitanje Nezavisnih novina ko je kriv odgovorio da je kompanijama veliki problem napravio Zakon o privatizaciji.
“Moramo dobro razmisliti o izmjeni Zakona o privatizaciji. Mi smo napravili jako veliku grešku, koja je kasno otkrivena. Novim zakonom je rečeno: ‘Isknjižite sve što je u inostranstvu od firmi, o tome će brinuti država’.”
Međutim, Zakon o privatizaciji, kako su nam rekli iz Agencije za privatizaciju FBiH, nema veze s onim što se dešava jer je riječ o imovini preduzeća koja nisu bila predmet prodaje – privatizacije, te je ta imovina po Zakonu o početnom bilansu stanja preduzeća i banaka ostala u vlasništvu Bosne i Hercegovine, entiteta i kantona, u zavisnosti od toga koji je nivo vlasti osnivač preduzeća.
‘Novalić miješa kruške i jabuke’
“Smatram da g. Novalić uopšte nije upućen u ovu problematiku. Ovdje se radi o društvenoj imovini, državnoj imovini, gdje je jedini titular Bosna i Hercegovina. Dakle, ono što se dešava nema veze sa privatizacijom, jer se radi o društvenoj imovini privrednih subjekata iz Bosne i Hercegovine koji imaju svoju imovinu u Republici Hrvatskoj. Dio te imovine se, naravno, nalazi u pasivnom podbilansu, ali ovdje govorimo o Aneksu G Sporazuma o sukcesiji”, kaže Amer Jerlagić, nekadašnji direktor Elektroprivrede Bosne i Hercegovine.
Sporazum o pitanjima sukcesije između država nasljednica bivše SFRJ, zaključen u Beču 2001. između država bivše SFRJ, očito se ne poštuje u slučaju Bosne i Hercegovine.
Sabor Republike Hrvatske ratifikovao je Sporazum 2004. godine, međutim, Zagreb za primjenu sporazuma traži i zaključivanje bilateralnog ugovora o imovinskopravnim odnosima s Bosnom i Hercegovinom kako bi se počelo s upisom vlasništva.
S druge strane, Hrvatska je takve ugovore potpisala sa Slovenijom i Makedonijom, prije Sporazuma o sukcesiji, i vratila im imovinu.
Dosad je propalo više pokušaja potpisivanja ugovora između Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Pregovori su vođeni sve do 2012, kada se došlo blizu rješenja. Međutim, tada je bh. entitet Republika Srpska tražio da ugovor obuhvati i stanarska prava građana, što je Hrvatska odbila.
“Član novog zakona u Hrvatskoj poziva se na nepostojanje državnog ugovora između Hrvatske i Bosne i Hercegovine i kaže: dok se ne potpiše ugovor, ta će se imovina dati u promet trećim licima da njome mogu gazdovati do 30 godina”, navodi Jerlagić.
‘Nadležne institucije u rukama HDZ-a’
Dodaje da je veliku odgovornost snose bh. vlasti, pogotovo imajući u vidu da je Božo Ljubić, predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine i bivši parlamentarac u Bosni i Hercegovini, glasao za zakon u Saboru.
“I niko me ne može ubijediti da čak i pojedinci, prevashodno iz bh. vlasti, jer oni su ti koji su trebali razgovarati sa Republikom Hrvatskom, nisu, narodski rečeno, umastili brkove od ovih deset milijardi eura imovine u Hrvatskoj. Nažalost, jedini komentar je dao ministar pravde Bosne i Hercegovine Josip Grubeša, koji je bio u februaru u posjeti Hrvatskoj i koji je rekao da za njega to ništa nije sporno”, dodaje Jerlagić.
Grubeša, koji također dolazi iz HDZBiH, s druge strane, uvjerava javnost da Bosna i Hercegovina nije izgubila svoju imovinu i da su sporni objekti u jako lošem stanju, zapravo devastirane ruševine.
Prema njegovom mišljenju, Hrvatska je donošenjem Zakona o upravljanju državnom imovinom “pokazala da joj je stalo do tih objekata, jer žele naći koncesionare koji će tu imovinu sačuvati”.
Priznao je da je problem u Bosni i Hercegovini: “Mi u Bosni i Hercegovini se ne možemo dogovoriti čiji su to objekti, tko je nadležan, tko upravlja tim objektima.”
I nakon sjednice Vijeća ministara rekao je da “nije dovoljno učinjeno iz Bosne i Hercegovine kako bi se ubrzao proces potpisivanja sporazuma između Bosne i Hercegovine i Hrvatske”.
Predlaže diplomatsku ofanzivu u Hrvatskoj te što više susreta da bi se uvidjelo kako će se, ako postoji dovoljna zainteresovanost za objekte u Hrvatskoj, pronaći stvarni vlasnici i vratiti ti objekti njima u posjed.
“Hrvatskoj je sporno što je ta imovina na teritoriji Hrvatske. Radi se uglavnom o objektima koji su na jadranskoj obali, a koji su devastirani i u ruševnom stanju i to im kvari turizam te su tražili rješenja za to pitanje”, tvrdi Grubeša.
Na kraju je naglasio da je prvo potrebno definisati koja je to imovina, kome pripada i ko je potražuje, a zatim s usaglašenim stavom nastupiti prema Hrvatskoj.
Ranije je u razgovoru za Al Jazeeru Muharem Cero, bivši član Komisije za državnu imovinu Bosne i Hercegovine, rekao da je pitanje bh. imovine u inozemstvu godinama u rukama struktura vlasti koje drži HDZBiH.
“Mi imamo samo jedan ured na nivou države – to je Ured za sukcesiju, koji djeluje u okviru Ministarstva finansija i trezora, a koje u kontinuitetu drže kadrovi HDZBiH. Strukture koje su imale obavezu štititi imovinu više su radile u interesu susjednih zemalja”, navodi Cero.
Šta Bosna i Hercegovina može uraditi?
Al Jazeera se obratila, između ostalih, i Agenciji za privatizaciju Federacije BiH, iz koje kažu da su s problemom pravovremeno upoznale institucije Bosne i Hercegovine koje su nadležne za vođenje vanjske politike.
Međutim, iz Agencije tvrde da “vlasti nisu učinile ništa da preduprijede ovakav razvoj događaja”.
Po njihovom mišljenju, Bosni i Hercegovini preostaje da posredstvom državnog pravobranilaštva podnese tužbu pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu protiv Republike Hrvatske, ali i obavijesti Evropsku uniju “o ponašanju njene članice, koja donošenjem ovakvog zakona očito ne poštuje međunarodne ugovore koji imaju jaču pravnu snagu od domaćeg zakonodavstva”.
I bivši premijer Federacije BiH te svojevremeno i federalni zastupnik, Alija Behmen, smatra da je neophodno obratiti se Evropskoj uniji. Po njegovom mišljenju, u ovom slučaju “riječ je o krađi i nema veze s dobrim komšijskim odnosima”.
“Neophodno je postići odjek tamo gdje se to može jer bez toga neće biti rezultata”, smatra.
I on upire prstom u bh. političare, podsjećajući da sporni zakon u Hrvatskoj “nije preko noći donesen, pa su morali da reaguju preventivno kroz institucije – ne samo Federacije BiH nego i države Bosne i Hercegovine”.
“Sve ovo je katastrofa jer se zna šta zakon predviđa – vrlo brzo to postaje svojina. To su silne pare, čak i oni objekti koji su srušeni zato što lokacija obezbjeđuje solidne pare. Naši su mogli svašta da urade i nisu ništa jer ih baš i nije briga”, kritikuje Behmen svoje nasljednike na vlasti.
Iz Agencije za privatizaciju Federacije BiH ipak napominju da su “itekako vodili računa o imovini i učinili značajne iskorake u sudskoj zaštiti imovine Federacije BiH pred sudovima u Hrvatskoj, ali i radu na utvrđivanju njene tržišne vrijednosti”.
“Opravdano postavljamo pitanje koincidencije da se zakon uputio u parlamentarnu proceduru odmah nakon što je Agencija raspisala javni natječaj za prodaju najatraktivnijih dijelova imovine”, ukazuje se u odgovoru, koji potpisuje Amer Bekrić, direktor Agencije za privatizaciju Federacije BiH.
Pravni stručnjak i bivši državni zvaničnik iz Hrvatske Sulejman Tabaković tvrdi da je riječ o neustavnom zakonu, koji se protivi međunarodnim obavezama.
“Hrvatska niti jednim zakonom ne može bez tržišne naknade preuzeti imovinu fizičkih ili pravnih osoba jer bi to značilo da je donesen zakon o konfiskaciji radi kaznenih ili drugih djela zbog kojih je moguće donijeti takav zakon. Nije moguće donijeti niti zakon o nacionalizaciji bez naknade tržišne vrijednosti.”
Stoga je upravljanje imovinom jedini način na koji je mogla postupiti Hrvatska u ovom slučaju, a sve u dogovoru s pojedinim strukturama bh. vlasti, zaključuju naši sagovornici.
