Cijene stanova ne padaju. Naprotiv, konstantno su u blagom porastu, ali smatram da se radi o napumpavanju cijena i da će balon kad tad puknuti. Nije realno da najniža cijena stana u bh. gradovima bude 2500 KM po kvadratu ili da najniža cijena stana, primjerice, u Trebinju iznosi 2000 KM, koliko god taj grad posljednjih godina radio na socijalnom uređenju, piše Večernji list.
U stabilnim državama, gdje ljudi imaju siguran posao i veću plaću, nema “pumpanja” cijena stanova, nego se sve odvija ovisno o situaciji u državi, a mlade još ista ta zemlja subvencionira da kupuju, snosi dio kredita i slično. Kod nas je ovo s cijenama, iskreno, neshvatljivo. Mlade obitelji, njih dvadesetak, koje su mojim posredstvom lani kupile stan ili kuću, najskuplji kvadrat plaćale su 1500 KM. Jednostavno, ljudi kažu:“Takva je i takva situacija i treba nam nešto što nas neće pretvoriti u doživotne dužnike”, govori nam jedan posrednik pri kupnji stanova iz Hercegovine koji nas je uveo u ovu temu.
Ništa ne utječe na cijene
U jednoj od nedavnih analiza istaknuto je kako u BiH ni masovno iseljavanje, ni politička nesigurnost, a ni elementarne nepogode, apsolutno ništa, nije utjecalo na pad cijena stanova, ali ni ostalih nekretnina jer je teško za sitan novac naći i lošiju kuću, za razliku od nekih drugih zemalja gdje oni koji napuste područje, sve češće nakon iseljavanja stavljaju svoju nekretninu u oglasnik i cijena je dosta manja od realne.
U BiH važan segment zbog kojeg je situacija takva leži i u činjenici obiteljskog nasljeđa. Teško je se odvojiti od onog što su djeci ostavili roditelji, roditeljima djedovi, a s obzirom na to da mladi teško započinju novi život odmah nakon zasnivanja obitelji, onda se dodatno vežu za naslijeđenu imovinu, a kasnije kada stanu na noge, od nje im je se teško odvojiti. O fenomenu čuvanja nekretnina u vlasništvu bez inicijative za stavljanje na tržište govorio je i ekonomski analitičar Admir Čavalić.
“Ta praksa zasnovana je na činjenici da u doba socijalizma Partija jedno nije mogla oduzeti vlastitu kuću. To je rezultiralo pojavom gradnje velikih kuća te ulaganjem u te objekte”, tvrdi analitičar. Dok je u stranim zemljama tako da cijene variraju ovisno o situaciji, u BiH se takvi poremećaji ne događaju. U nedavnoj reportaži “Al Jazeere” stoji kako se na razini Bosne i Hercegovine ne može iznijeti srednja cijena nekretnina jer svaki grad ili općina su priča za sebe i česta su drastična odstupanja. Agentica za nekretnine iz Beograda Kaća Lazarević nedavno je kazala, kada su u pitanju ovi prostori, da su cijene nerealno visoke kao da živimo na Zapadu.
“Kod nas ne postoje nikakva pravila. U svijetu postoje ljestvice u kojem kraju što koliko vrijedi. Toga kod nas nema. Sve dok se to ne uredi, do tada ćemo lutati i kupovati riskantno. Trebate otići kod nekog po dobar savjet da će ono što kupite vrijediti isto ili više za neko vrijeme… ljudi danas ne provjeravaju mnogo, oni se samo žele negdje smjestiti”, kaže Lazarević.
Platežni trendovi
Nenad Avram pak navodi da cijene nekretnina “mogu napumpati” platežni trendovi imućnih slojeva društva, unatoč ograničenoj potrošačkoj moći većine. Želi se ići u nekom trendu jet-seta i zato se cijene “napumpavaju”, osobito u većim gradovima. Kako navodi ekonomski analitičar Admir Čavalić, “baloni” su kratkoročne varijacije u inertnom okruženju.
“Usred nerazvijenog tržišta kapitala i burze, nekretnine predstavljaju izuzetno neelastično tržište. To je grana ekonomije koja se tek razvija, nema velikog rasta i pada osim kratkoročnih ‘balona”, zaključuje Čavalić.
