Šerif Sojkić, demobilisani borac iz Zavidovića, rješenjem Kantonalne administrativne službe Zavoda penzijsko-invalidskog osiguranja Zeničko-dobojskog kantona, ostvario je pravo na srazmjernu starosnu penziju, u iznosu od ravno 3 marke i 56 feninga.
20 godina staža u jednoj riječkoj građevinskoj firmi, ovim mu rješenjem nije priznato, Šerif ni sam ne zna zašto. Tražio je on ponovljeni postupak, ne bi mu škodilo da ostvari barem zagarantovani minimalac, onaj od 326 maraka. Njegovim opetovanim zahtjevima da se postupak priznavanja prava na penziju vrati na početak, nije udovoljeno. Tvrdi da je sve dokumente pribavio, ali da mu staž iz Hrvatske jednostavno, nije uračunat.
Ironično, ali Šerifu Sojkiću, nekadašnjem pripadniku 328. Brigade Trećeg armijskog korpusa, priznat je prilikom obračuna penzije ratni staž, onaj koji ga je trebao doživotno zbrinuti, a ostavio mu je sramotan status vojnog penzionera sa najnepovoljnim mogućim položajem.
– Pitaju me prijatelji jesam li u penziji. Stid me je da im kažem da na račun dobijem tri marke. Kao borca su me ponizili, kao čovjeka ismijali, – veli nam ovaj skromni Zavidovićanin, koji za ponovnu borbu nema snage.
Njegova tročlana porodica ne računa na tu penziju. Ne računa ni na logičan preokret u ovoj bizarnoj priči, iako će Šerif za tri-četiri godine ispuniti jedan od glavnih uslova za ostvarivanje prava na penziju – starosnu granicu.
Do tada će, kako to čini u posljednje tri godine koliko „uživa“ prava jednog penzionera, uplaćene tri i po marke mjesečno – dijeliti sirotinji. (S. Stević)
