Mujkanović: Novi Zakon o doprinosima mogao bi dovesti do nestanka „toplog obroka“

0
5306

Federalna vlada je prošle sedmice utvrdila prijedloge zakona o doprinosima i o porezu na dohodak. Predsjednik Komisije za praćenje zakonskih propisa i javnih rasprava Saveza samostalnih sindikata BiH, Kenan Mujkanović, upozorava na mogućnost zloupotrebe novih propisa koji se tiču toplog obroka, prevoza, regresa i drugih, do sada, neoporezovanih naknada. One će se s primjenom novog Zakona o doprinosima tretirati kao dio plate, odnosno, de facto biti ukinute.

Iako svjestan da su nova zakonska rješenja izuzetno značajna sa aspekta materijalnog i socijalnog položaja radnika, Mujkanović upozorava da bi „nestanak“ naknada koje nemaju karakter plaće, u najvećem broju slučajeva, posebno u realnom sektoru, mogao dodatno ugroziti položaj radnika.

„Zakon o doprinosima donosi dvije ključne novine: ukidanje doprinosa na plaće na teret poslodavca, te povećanje doprinosa iz plaće na teret radnika za 1,5%.

Također, zakonom je definisano da je osnovica za obračun doprinosa plaća odnosno primitak ostvaren po osnovu nesamostalnog rada (radnog odnosa), oporeziv porezom na dohodak.

Članom 17. novog zakona o porezu na dohodak je  propisano da se prihodom od nesamostalnog rada smatraju svi prihodi i koristi koje poslodavac daje radniku  po osnovu radnog odnosa, prema propisima koji uređuju radni odnos, uključujući  i prihode po osnovu naknade za topli obrok, regres, prijevoz i sve ostale naknade iz radnog odnosa. Dakle, pored plaće, osnovica za plaćanje doprinosa se uvećava za topli obrok, prevoz i regres, što znači da se ove naknade de facto ukidaju odnosno da se izjednačavaju sa plaćom.

Kada je u pitanju oporezivanje, umjesto dosadašnje jedinstvene stope poreza na dohodak od 10% na iznos plaće preko ličnog odbitka, uvode se dvije stope, i to 10% na osnovicu do 800,00 maraka, odnosno 20% na osnovicu preko 800,00 maraka. Članom 45. nacrta zakona je definisano da se ukupni dohodak umanjuje za 8.400,00 KM ličnog odbitka, što je 700,00 KM mjesečno. Dakle, na iznos neto dohotka (plaća, topli obrok, prevoz, regres i dr.)   od 700 do 1500 maraka plaćalo bi se 10% poreza na dohodak, a na iznos preko 1500 maraka do isplaćenog iznosa 20% poreza na dohodak.

Obzirom da se radi o izuzetno kompleksnoj materiji, ista se apsolutno ne može posmatrati i  analizirati samo  sa aspekta pravnih rješenja odnosno teksta  zakona, nego isključivo kroz njegove implikacije u praksi, za što su potrebne temeljite ekonomske analize i simulacije  koje moraju uključiti niz faktora. Agregatna neutralnost, kako tvrdi predlagač, je možda osigurana na globalnom nivou, ali se takav zaključak ne može izvući posmatrano iz perspektive radnika pojedinačno, odnosno koja grupa radnika će plaćati veće a koja manje obaveze, da li će radnici osjetiti umanjenje obaveza ili će razliku jednostavno prisvojiti poslodavci itd.

Naknade ne postaju dio plaće, nego se ukidaju

Međutim, činjenice o kojima se slabo ili nikako ne govori  (svi se bave samo  finansijskim implikacijama ovih zakona sa poreskog aspekta, što je pristup koji ne daje cjelovit odgovor na pitanje šta će donijeti izmjene ovih zakonskih propisa), a koje su ključne u kontekstu ove poreske „reforme“ su:

Naknade koje nemaju karakter plaće se ovim zakonima de facto ukidaju odnosno izjednačavaju se sa  plaćom (one ne postaju plaća kako to tvrde iz Ministarstva finansija FBiH, nego se izjednačavaju sa plaćom u poreskom smislu). Nema nikakve logike da se prikazuju ili zovu drugačije jer im je poreski tretman prema novim rješenjima potpuno isti kao i plaći radnika.

Zašto poslodavci isplaćuju topli obrok, prevoz i regres? Iz dva razloga: prvi, što imaju takvu obavezu temeljem kolektivnih ugovora, drugo, to je način da se radnicima dio  „plaće“  isplati  bez  plaćanja poreza i doprinosa, što je poslodavcima jeftinije (legalna poreska evazija).

Dakle, isplate naknada koje nemaju karakter plaće počivaju na obavezi (kolektivni ugovori) i koristi (neplaćanje obaveza) za poslodavce.

Ukoliko ne dođe do produženja Općeg kolektivnog ugovora, odnosno granskih kolektivnih ugovora kojima je definisano pravo na naknadu za topli obrok, prevoz i regres (jer nisu u pitanju zakonske kategorije), poslodavci definitivno gube obavezu isplate ovih naknada.

Međutim, usvajanjem predloženih zakonskih rješenja pored obaveze poslodavci  gube i „koristi“   koje su imali u vidu mogućnosti isplate ovih naknada odnosno dijela primanja radnika, u neoporezivom iznosu (manji troškovi).

Bez obaveze, i bez koristi, skoro izvjestan ishod će biti potpuni nestanak ovih naknada koje nemaju karakter plaće u najvećem broju slučajeva. Ovim će  biti naročito pogođen   realni sektor, u prvom redu radnici kod privatnih poslodavaca, posebno tamo gdje nema ni sindikata. Ne postoje nikakve garancije da će ove naknade biti transformisane u plaću radnika u istom iznosu (to će praktično  ovisiti od dobre volje poslodavca),  tako da je pitanje njihovog poreskog tretmana u ovom slučaju potpuno irelevantno.

Ako se to desi, a velika vjerovatnoća je da će se desiti, biće to daleko ozbiljniji problem i gubitak za one  radnike koji su značajan dio svojih  „plaća“ primali kroz topli obrok i prevoz (u prosjeku 200 KM mjesečno) nego postavljanje praga odnosno definisanje poreske stope.

Moguće rješenje: definisanje obaveza poslodavaca

Moguće rješenje za ovaj problem može biti samo zadržavanje neoporezivog iznosa toplog obroka u iznosu 1% od prosječne plaće, što je realno, prevoza u visini stvarnih troškova kao i regresa u iznosu 50% prosječne plaće, ili  utvrđivanje obaveze poslodavcima da i dalje nastave sa isplatom ovih naknada. To se može osigurati samo zaključenjem Općeg kolektivnog ugovora (po zakonu o radu kolektivni ugovor se može zaključiti na period do 3 godine) kojim će biti definisane ove naknade,  te njegovim proširenjem na sve poslodavce u Federaciji BiH. U tom slučaju, kada postoji obaveza isplate, može se razgovarati i o oporezivanju ovih naknada“, navodi Mujkanović, navodeći i primjere posljedica primjene novih zakonskih rješenja.

Primjeri

„Iako iz Vlade FBiH tvrde drugačije, u praksi će primjena ovih zakona značiti veće opterećenje na manje plaće (otprilike do iznosa prosječne plaće u FBiH), koje i  prima najveći broj radnika posebno u realnom sektoru.

Primjer 1:

Plaća 406 KM (tzv. minimalac)

Topli obrok 160 KM

Prevoz 40 KM

Prema važećim propisima, ukupan trošak za poslodavca za ovaj nivo primanja iznosi 850,19 KM, a primjenom predloženih propisa iznosio bi 904,48 KM, što je 54,29 KM više u odnosu na trenutno stanje.

Primjer 2:

Plaća 506 KM

Topli obrok 160 KM

Prevoz 40 KM

Prema važećim propisima, ukupan trošak za poslodavca za ovaj nivo primanja iznosi 1010,33 KM, a primjenom predloženih propisa iznosio bi 1053,73 KM, što je 43,40 KM više u odnosu na trenutno stanje.

Primjer 3:

Plaća 606 KM

Topli obrok 160 KM

Prevoz 40 KM

Prema važećim propisima, ukupan trošak za poslodavca za ovaj nivo primanja iznosi 1170,48 KM, a primjenom predloženih propisa iznosio bi 1202,99 KM, što je 32,51 KM više u odnosu na trenutno stanje.

Primjer 4:

Plaća 706 KM

Topli obrok 160 KM

Prevoz 40 KM

Prema važećim propisima, ukupan trošak za poslodavca za ovaj nivo primanja iznosi 1330,62 KM, a primjenom predloženih propisa iznosio bi 1352,24 KM, što je ponovo  21,62 KM više u odnosu na trenutno stanje.

Primjer 5:

Plaća 806 KM

Topli obrok 160 KM

Prevoz 40 KM

Prema važećim propisima, ukupan trošak za poslodavca za ovaj nivo primanja iznosi 1490,77 KM, a primjenom predloženih propisa iznosio bi 1501,49 KM, što je i dalje  10,72  KM više u odnosu na trenutno stanje.

Poslodavac će u gore navedenim situacijama imati dvije mogućnosti – da na sebe preuzme teret dodatnih obaveza te da radnik u najboljem slučaju ostane sa istim primanjima, ili da teret dodatnih obaveza prevali na radnika odnosno za taj iznos umanji njegova primanja. Iz dosadašnjih iskustava se može zaključiti da će veliki broj poslodavaca posegnuti upravo  za ovom drugom, „jeftinijom“  opcijom.

Primjer 6:

Plaća 906 KM

Topli obrok 160 KM

Prevoz 40 KM

Prema važećim propisima, ukupan trošak za poslodavca za ovaj nivo primanja iznosi 1650,91 KM, a primjenom predloženih propisa iznosio bi 1650,75 KM.

Dakle, tek na iznosu plaće od 906 KM, uz isti iznos naknade za topli obrok i prevoz kao u prvih nekoliko primjera (što je prosjek), imamo prelomnu tačku gdje su ukupni troškovi za poslodavca isti prema važećim i novim propisima, odnosno daljim povećanjem iznosa plaće ukupni troškovi  bi primjenom  novih propisa za poslodavca bili manji. Međutim, to opet ne znači da će radnici sa većim plaćama nužno dobiti više, jer pozitivne efekte manjih troškova jednostavno bi opet mogao prisvojiti poslodavac, a da radnička primanja ostanu ista.

Za radnike koji izdržavaju više članova porodice, a čiji lični odbitak se u skladu sa važećim zakonom uvećava proporcionalno broju izdržavanih članova porodice, predloženi zakon je nepovoljnije rješenje sa svojom jedinstvenom stopom (700 KM mjesečno neoporezivo, sve preko toga oporezivo). Da apsurd bude veći, prema novom rješenju mogući  gubitak za radnika će biti veći što radnik više članova porodice izdržava.

Npr. radnik koji izdržava:

suprugu i dvoje djece (što je jedna prosječna porodica u BiH) prema važećem zakonu ima lični odbitak u iznosu 810 KM,

suprugu i troje djece prema važećem zakonu ima lični odbitak u iznosu 1020 KM,

suprugu i četvero djece prema važećem zakonu ima lični odbitak u iznosu 1230 KM,

suprugu i petero djece prema važećem zakonu ima lični odbitak u iznosu 1440 KM itd.

Prema novom rješenju, na sva primanja iz radnog odnosa iznad 700 KM ove kategorije će plaćati porez na dohodak od 10%, odnosno 20% na primanja preko 1500 KM, neovisno od broja izdržavanih članova porodice.

Još jednim apsurdom novog zakona o porezu na dohodak smatram oporezivanje čak i otpremnina u slučaju tehnološkog viška radnika.

Na kraju, zaključak je da se izmjenama ovih propisa trebalo pristupiti postepeno, korak po korak i vrlo pažljivo – prije toga od strane zakonodavca usvojiti prečišćene tekstove i jednog i drugog zakona jer su imali brojne izmjene i dopune, (čak osam izmjena zakona o doprinosima), odnosno ići na izmjene i dopune postojećih zakona a ne nužno na donošenje novih. Također, nužno je osigurati maksimalnu pokrivenost radnika  kolektivnim ugovorima (Opći kolektivni ugovor i granski kolektivni ugovori), jer se kolektivnim ugovorima pored najniže satnice definišu i sva druga materijalna prava radnika po osnovu radnog odnosa, uključujući i naknade koje nemaju karakter plaće“, pojasnio je Kenan Mujkanović, dipl. Pravnik, predsjednik Komisije za praćenje zakonskih propisa i javnih rasprava Saveza samostalnih sindikata BiH.

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here