Kad vas policijska patrola zaustavi i utvrdi da vozite automobil bez dozvole jer niste još uvijek položili vozački ispit ili ste je zaboravili kod kuće ili vam je dozvola nevažeća platit ćete kaznu za taj prekršaj. Zašto? Zato što je tako propisano u Zakonu o saobraćaju.
Tako je i sa nabavkom i upotrebom medicinskih i ne medicinskih gasova ili kako se u posljednje vrijeme naglašava nabavkom i upotrebom medicinskog i industrijskog kiseonika u liječenju oboljelih od Covid -19, ali i svih drugih pacijenata u čijem je liječenju korišten kiseonik kao lijek.
Pri tome je bitno ko izdaje dozvolu i ko ima dozvolu za proizvodnju i distribuciju kiseonika i gdje se takav kiseonik može primjenjivati.
Pa šta onda nije jasno?
Nije jasno, ili da budemo pošteni djelomično je jasno ko je vozio bez dozvole. Zakonom o apotekarskoj djelatnosti i u pravilniku Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH je jasno definisano „ko kosi, a ko vodu nosi“, odnosno ko izdaje dozvolu i ko može imati dozvolu za proizvodnju i distribuciju medicinskih gasova i za šta se ona izdaje, odnosno za koji nivo zdravstvene zaštite.
Ko je u ovom slučaju policijska patrola koja kontroliše provedbu ovog Zakona? Uprave za inspekcijske poslove na nivou enititeta i kantona, tačnije farmaceutski inspektori.
Pa kako se onda desilo da se u eri pandemije koja je počela u martu 2020. godine i još uvijek traje tek u posljednjih mjesec dana priča o medicinskim gasovima, odnosno medicinskom kisiku i njegovoj upotrebi u liječenju pacijenta u zdravstvenim ustanovama svih nivoa zdravstvene zaštite.
Šta su onda radile Uprave za inspekcijske poslove i farmaceutski inspektori?
Ako su radili svoj posao farmaceutski inspektori su mogli utvrditi ko od proizvođača ima dozvolu Agencije za lijekove i kakav kisik proizvodi i distribuira. Farmaceutski inspektori su također mogli utvrditi i koje zdravstvene ustanove nabavljaju i od koga medicinske gasove i prije početka pandemije. Farmaceutski inspektori su mogli i u recimo prvih 6 mjeseci pandemije inspekcijskim nadzorom utvrditi da Domovi zdravlja na području Bosne i Hercegovine nabavljaju medicinski kisik od ovlaštenih ili neovlaštenih proizvođača i distributera ovog lijeka.
Zašto nisu, znaju samo oni. Ili ako jesu, zašto nisu nikoga upozorili ili kaznili za prekršaj ako je prekršaj postojao, odnosno ako je menadžment neke od zdravstvenih ustanova širom Bosne i Hercegovine pogrešno radio. Zašto nisu kažnjeni proizvođači i distributeri koji su prodavali i isporučivali medicinski kisik znajući da za to nemaju dozvolu? Zašto o svemu ovome, prije afere kisik, nema nijednog pisanog traga, nema medijskih napisa, nema reakcije nadležnih ministarstva, vlada, policije, tužilaštva i države generalno? Ko je sve u ovom lancu zakazao, zataštakavao, okretao glavu, šutio pokazaće vrijeme.
Na kraju pitanje za sve nas u Bosni i Hercegovini je: „Koliko nam je vremena ostalo dok svi ne nauče da se ne može voziti bez dozvole i da ćete zato biti kažnjeni i da svako mora raditi svoj posao kako najbolje umije i zna?“. (T. B.)
