Stolarstvo je jedan od najstarijih zanata, ali je i umjetnost. Stolarstvo ne znači samo izradu namještaja i stolarije, već i izradu najmanjih predmeta. Rijetki su stolari koji se bave izradom drvene galanterije, jer to zahtjeva mnogo strpljivosti i upornosti. Te osobine, uz znanje i veliko iskustvo krase i našeg sugrađana Semira Sivru.
Svršenik zeničke Gimnazije i radnik Željezare se početkom rata 1992. godine sasvim slučajno počeo baviti izradom drvene galanterije. Možda ne baš slučajno, kaže zanimalo ga da sam napravi od drveta nešto za kuću. Zatim je počeo raditi drške za pečate, a danas sarađuje sa svjetski priznatim brendovima. Onima koji u proizvodnji koriste male drvene predmete kao što je ovaj ukras – ptica od čije cijene u maloprodaji bi vam se zavrtjelo u glavi.
“Zamislite kako je napraviti ovo krilo ptice, da je simetrično, lijepo ofarbano, da se ne „krzma“ na krajevima iako je napravljeno od materijala koji se „krzma“. Tu strpljivost igra glavnu ulogu. Na maketama kule Vranduk – narudžbe za Grad Zenicu kojih sam napravio značajan broj, su šupljine u obliku kockica koje iziskuju mnogo strpljenja, vremena i truda,“ priča nam Sivro dok pokazuje samo neke od svojih unikatnih proizvoda od drveta.
Za sebe kaže da je samo izvođač radova – majstor koji je za narudžbu znao imati i do 20.000 komada sitnih drvenih predmeta. Razgledajući sve te drvene „stvarčice“ uredno poslagane u velikoj Semirovoj radioni u naselju Krivače, kažemo mu da je pravi stručnjak.
„Ne bih ja da vi mene toliko falite, meni je važnije da ja svoje znanje prenesem na mlađe. Znanje u stolarskom zanatu da se razumijem, jer ja vam nemam mašte. Ponekad me moji klijenti pitaju: majstore šta misliš da ovo oblikujemo ovako? Na to odgovaram: ne znam ja, ti smisli kako će izgledati, a ja ću upravo takvo napraviti. Još mi se ništa nije „otelo“, napravio sam svakojakih čuda …“, iskren je naš sagovornik.
Umjetnost življenja čine detalji, kaže Sivro, ističući da je izradom detalja za salone namještaja, između ostalog, proteklih 30 godina obezbjeđivao egzistenciju za svoju petočlanu porodicu. Na sreću srednji sin Amer odlučio je ići očevim putem, pa je majstor Sivro sretan što svoje znanje ima na koga prenijeti. To je danas u doba tehnološke revolucije dosta teško.
„Današnjoj omladini čim pokažeš ili pričaš o proizvodnji nekih predmeta odmah spominju CNC –mašine. CNC jeste dobra tehnologija da ti olakša, ali i za to ti je potrebno znanje. Posebno je važno iskustvo u ovakovm radu, znate ja ne da nemam CNC, već nijedna moja mašina nije „mlađa“ od 30 godina“.
Sve Sivrine mašine starije su od 30 godina, određeni alat je sam izrađivao, ali predmeti, posebno ukrasi koji nastaju ovdje izgledaju kao da su stvarani vrhunskom tehnologijom. Ručni unikatni rad se itekako cijeni zato naš sagovornik poručuje mladima da se ne izbjegavaju baviti nekim zanatom ili drugim poslom koji nije moderan. Znanja, strpljenja i upornosti i rezultat mora doći. (A. Huskić)
