Promocija književnog stvaralaštva i nekoliko knjiga Brankice Damjanović, iza koje je dugogodišnja novinarska karijera, kako je rekla sinoć, ostavilo je traga u njenim kratkim životnim pričama, održana je u Zenici.
„Put u novinarstvu tekao je onako kako baš treba, prvo sam bila spikerica, pa voditeljica, zatim novinarka i na kraju urednica složenih emisija i dnevnika. Kroz sve to čini mi se da sam negdje i sazrela i u jednom momentu ipak odlučila da okrenem leđa novinarstvu,” ističe Brankica.
Nakon 20 godina bavljenja novinarstvom, kaže da je shvatila kako je pisanje njen pravi put.
„Kada gledam svoje knjige, vidim da se ta novinarska forma, novinarski izraz brzo, kratko i jasno, zapravo nije izgubio“, ističe naša sagovornica, dodajući da se negdje obistinilo ono što su joj govorili kada je počinjala: „Jednom novinar, uvijek novinar i to kada jednom uđe u krv, nikada ne izlazi“.
Za portal zenicainfo.ba, kazala je kako od svega pravi priču, sve što vidi o tome piše i to su priče koje se nalaze u izdatim knjigama.
„Sada se samo forma prezentacije promijenila, to više nije televizijski prilog, nego je sada knjiga“.
Njenu facebook stranicu https://www.facebook.com/damjanovicbrankica/ prati više od 160 hiljada ljudi i smatra da su društvene mreže važne za interakciju s publikom.
„Nekada budem iznenađena da neki tekst, koji meni baš nije najbolji i najdraži, naiđe na pozitivne reakcije, tako da je dobro osluškivati puls čitalaca. Knjige koje sam izdala, otisak su moje duše i onako kako se ja osjećam u datom momentu, ja to zabilježim, bez svjesti hoće li se to nekome dopasti ili ne. Međutim, pokazalo se da to što se meni dopada, da se dopada i drugim ljudima“.
Kada je imala samo 12 godina, doživjela je veliku tragediju, tako što je pronašla u stanu svoju majku, koja je izvršila samoubistvo. Od tog trenutka ističe, nikada više nije bila ista. Mišljenja je da nije hrabra, štaviše da je introvert, jako stidljiva i povučena.
„Upravo što sam tako povučena, mislim da mi život kaže ne, ti moraš u ovom životu nešto da naučiš, a to je da budeš među ljudima i da im saopštavaš to nešto. Za to je potrebna hrabrost i neka doza ludosti, a ja očigledno imam i jedno i drugo, a da toga nisam bila svjesna kada sam počela.“
Raduju je, kaže Brankica, druženja sa čitateljima, jer uživo kontakt je, nešto što nijedna društvena mreža ne može da zamijeni.
Naglašava: „Nisam ja u ovo ušla da bih bilo kome davala recepte za sretan život, jer mislim da to kao takvo ne postoji. Ja pišem da bih sebe zacijelila zbog svojih tragičnih momenata u životu“.
Riječ koja ju je promijenila, jeste povjerenje i predaja.
„Nema opiranja životu,“ negdje sam zapisala.
“Ne postoje mali i obični ljudi, svi smo mi genijalni i savršeni, bitno je samo da toga postanemo svjesni,” kazala je za kraj našeg razgovora Brankica Damjanović. (Delila Suljić)
