Velike priče, mitovi, bajke, posebno one o napretku i prosperitetu, često imaju zmaja za junaka ili barem saputnika junaku. Često u tim pričama taj zmaj, kao izvorište dobra, kao prijatelj zajednice, osnivač kulture i civilizacije, završi u lancima, sputan i uspavan od strane zlih vještaca i loših vladara.
Pad tog zmaja u sužanjstvo i tamu, neke ruševinama zatrpane pećine, zaustavi točak napretka i pokrene cijelo društvo unazad, u propast, sunovrat, patnju, siromaštvo i beznađe. Obično ta nova vremena pod kandžijom zvjerskog upravitelja, postaju doba svekolikog mraka i tiranije, bacajući na koljena budućnost društva, koje je izgubilo svog zaštitnika i palo u nemilost zlotvora.
A onda se pojavi junak, često pod mentorstvom nekog dobrog, bijelog čarobnjaka, koji okupi družbu, sve, ne toliko, junak do junaka, koliko jedinke posebne individualnosti, specifičnih kompetencija, moći, snaga, umijeća i znanja, nakalemljenih na običnog “malog čovjek”, sa svim njegovim nedostacima i mahanama.
Ta družba onda pohrli u spas tom zmaju, da ga lanaca oslobodi, da ga iz tmine na svjetlost dana izbavi, da mu povrati snagu i moć, ulije novu vjeru u ljude i želju za napretkom i opstankom.
Tako je davno nekada, u vremenima nesigurnim, prevrtljivim, neimar iskovao zmaja i udahnuo mu dušu. Taj osamljeni kovač, ukrade od bogova plamen i zapali oganj kreacije u srcu zmaja, satka mu od misli i vjere krila i pusti ga da leti do nebeskih visina. Ime mu urezaše u mermer, da ostane vječno dio našeg sjećanja, da decenijama i stoljećima odzvanja planinskim perivojima Bosne: “Emerik Blum”.
No nadvi se tmina nad Bosnom. Zapuhaše ledeni vjetrovi rata. Zaurlaše paklene zvijeri puštene sa lanca, pržeći, paleći, rušeći, sijući zlo i sjeme propadanja. Bilo je to loše vrijeme za zmaja. Izgladnila ga je i oslabila ta oluja destrukcije. Njegova snaga je dolazila iz uspona ljudske misli, mašte i nade, te ga ta suša duha i ideje, baci na koljena i oduze mu svu snagu u krilima i repu. Ugasnu vatra u njegovim prsima i plamen u čeljustima, te se slab i razočaran u ljude sunovarti u tminu i mračne hodnike zaborava. Nakon tih spodoba smrti, nakaznih kreatura gnjilenja, trulenja i smrada ljudskog raspadanja, što ih je rat sobom porodio, izmiliše iz pukotina, ispod kamenja iz žbunja i jazbina strvinari i paraziti, kidajući zmajevo meso i zlatne krljušti do kostiju, do krvavih rana. Zmajeva magija imala je još uvijek dovoljno sile da te rane zacjeljuje, da održava životni dah, al sve manje snage da se na noge pridigne, a ne kamo li, da krila raširi i njima mahne.
U agoniji tihog umiranja, osakaćen, izranjavan zmaj, jedva da je još u sebi imao volje i želje da nastavi živjeti, da se bori, pruža otpor toj tami što mu ususret hrli.
E, tu dolazi junak!
Bijeli čarobnjak Neka, pogleda slomljenog zmaja. Sjeti se njegove slave i pobjedničkih dana. Vratiše se slike Giganta u svijest, njegova raskoš, moć, nada i obećanje što ga je nosio na svojim krilima nekada, moćniji od bilo koje druge Firme u granicama Jugoslavije. Sjeti se Neka i odluči naći junaka, što bi mogao družbu sklopiti, da iz ponora vrati paloga zmaja, da mu raširi krila i dune vjetar u leđa za novi kozmički let.
Pronađe Mirzu Ustamujića, tačno prije godinu dana, dade mu zadatak, oružje, karte i upute, te od tog dana zmaju se vraća plameni dah, padaju lanci i jarmovi dugova što je na njega stavila prethodna vlast, a što je najvažnije u oku mu se budi nada, vraća se vjera u dobre, kreativne i sposobne ljude.
Možda više nemamo takvih, kakav je bio Emerik Blum, ali još uvijek možemo naći dobrog junaka i uz njega prispjelu družinu, što će uz zaštitu čarobnjaka, vratiti dio smisla ovom našem ludilu.
Čestitke direktoru Mirzi Ustamujiću i njegovom timu na 365 dana promjene! Čestitke Energoinvestu i njegovim uposlenima, što su uspjeli naći volje, snage i želje, da taj veličanstveni zmaj još jednom zamahne krilima i proba uhvatiti dobar vjetar!
Zahvala Premijeru Nikšiću, što čuva našu prošlost, spašava njene Titane, pronalazi skrivene junake i dajem im zadatke da grade, spašavaju i stvaraju, ne bi li naša djeca napokon ponovno imala budućnost!
Šta god mislili, rekli ili prešutjeli, nasuprot nas će uvijek ostati činjenice, goli fakti, a oni u brojkama kažu, da je 30 godina sve stajalo pod SDA vlasti, a da se u ovih 2 godine bez njih, pokrenulo sa bezbroj mrtvih točki. Porasle su minimalne plate, smanjile se dadžbine i porezi, došlo je do smanjenja duga, poboljšanja socijalne skrbi, smanjenja nacionalnih tenzija, povećanja radničkih prava i privilegija.
Čak niti najbolji čarobnjak, za 2 godine ne može ispraviti 30 godina namjernog rušenja, krađe i zla! (izvor: vbr.ba)
