Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u ponedjeljak za čak 15 godina smanjio prvostepenu presudu Eldinu Hodžiću koji je hladnokrvno ubio suprugu Almu Kadić i time još jednom pokazao da u Bosni i Hercegovini pravda nije stanovnik pravosudnih ustanova.
Sanela, Sumejja, Jasmina, Suada, Nizama, Alma su samo neka od imena žena koje su ubijene u proteklim godinama u Bosni i Hercegovini. Nakon svakog od ovih ubistava javnost je bila zgrožena, a za izvršioce tražene su najveće moguće kazne.
Po običaju nakon ubistva bi uslijedio višegodišnji sudski postupak u kojem bi porodice žrtava još jednom bile izložene traumama ponovnog proživljavanja pakla, a ubice bi relativno lagodno živjele u pritvorskim jedinicama. Suđenja bi se umjesto pravde pretvarala u pozorišta u kojem su zakoni igračke koje služe ne za zadovoljavanje pravde nego za njeno izbjegavanje.
Eldin Hodžić je u jednom od najsvirepijih zločina u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini hladnokrvno iz pištolja, pred očima njenih roditelja, ubio suprugu hicem u potiljak. U posljednjim trenucima života Alma je izgovarala ime svoje kćerke.
Prije ubistva, Hodžić je godinama zlostavljao suprugu, više puta je fizički napadao i kršio mjere zabrane koje je utvrdio sud.
Kantonalni sud u Sarajevu je 30. augusta 2023. godine prvostepeno osudio Hodžića na 35 godina zatvora, ali je Vrhovni sud Federacije BiH tu presudu poništio zbog proceduralnih razloga i vratio je na Kantonalni sud. Nakon toga 23. oktobra 2023. godine Kantonalni sud donosi ponovo presudu kojom se Hodžić osuđuje na 35 godina zatvora, ali je Vrhovni sud Federacije BiH ponovo u martu poništio presudu opet navodeći proceduralne razloge.
Zatim je slučaj prešao u nadležnost Vrhovnog suda Federacije BiH koji je konačno Hodžića osudio na samo 20 godina zatvora.
Ovako sramotna kazna i smušena procedura dovodi u pitanje funkcionisanje, sposobnost, ali i moralnost cjelokupnog pravosudnog sistema u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Prvo pitanje koje se postavlja da li su sudije i zaposlenici u Kantonalnom sudu u Sarajevu zaista toliko nesposobni da nisu bili u mogućnosti da hladnokrvnog ubicu osude u skladu sa procedurom i to čak u dva navrata. Ukoliko su zaista tako nesposobni onda njima radno mjesto ne bi trebalo biti na tako odgovornim pozicijama nego nešto primjerenije njihovim sposobnostima. Ukoliko je riječ o proceduralnim greškama koje je načinilo Tužilaštvo KS, onda ostaju ista pitanja.
Drugo pitanje je šta su to sudije Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine mogle pronaći kao olakšavajuće okolnosti pa da umjesto na maksimalnu moguću kaznu, Hodžića osude na samo 20 godina zatvora. Šta je to Hodžić mogao uraditi gore od onoga što je učinio pa da zasluži maksimalnu moguću kaznu? Da li se razmišljalo o tome kakvu poruku šalje svim onim ženama koje partneri zlostavljaju? Koliko godina zatvora vrijedi život jedne majke, kćerke, supruge? Sve su ovo pitanja na koje nikada nećemo dobiti odgovor iz Vrhovnog suda FBiH jer oni su svoju pravdu servirali.
Treće pitanje je uloga Tužilaštva i tužitelja koji su vodili slučaj pred Vrhovnim sudom Federacije BiH. Naime, iako je ovo Tužilaštvo u suštini zbog procedure imalo manju ulogu nego kantonalno tužilaštvo koje je vodilo prvostepeni i drugostepeni postupak, ipak snosi odgovornost za neuspjeh da ubijedi Pretresno vijeće da donese maksimalnu moguću presudu.
Dan 23.12. 2024. godine će nakon ove presude ostati jedna od najcrnijih stranica u već crnoj knjizi o pravosudnim institucijama u Bosni i Hercegovini.
Klix.ba
