Da osobe s poteškoćama u razvoju mogu mnogo više nego što se, nažalost, često o njima misli dokazuje i nova radionica enkaustike u Udruženju „Zvijezda“. Iako rade u jako lošim uvjetima, u zapuštenoj zgradi i bez redovnog budžeta njihova želja da stvaraju sve je veća, a radionice zeničke umjetnice Zdene Šarić Pisker su utjecale na poboljšanje kvaliteta njihovog života.
U vrijeme pandemije kovid nisu se sastajali u svojim prostorijama u zgradi bivšeg obdaništa u Crkvicama. Od početka ove godine vrlo su aktivni u „Zvijezdi“ roditelji i njihova odrasla djeca s poteškoma u razvoju, posebno od ljeta kada su nanovo započćeli radionice enkaustike – umjetničke tehnike slikanja voskom zašto je neophodna pegla.
“Žao mi je što je hladan dan i nema nas puno ove srijede, ali ovdje se mnogo radi, bude puno naših mladih slikara i ja dok gledam ne mogu da vjerujem kako to oni dobro rade. Gospođa Zdena to malo doradi, ali ja kao roditelj sam oduševljen da oni to mogu napraviti”, kazao nam je Josip Valentić, predsjednik UG “Zvijezda”.
Roditelji su čini se i više nego sami učesnici i učesnice radionice oduševljeni njihovim uratcima, kažu da svoje sposobnosti i želje već s lakoćom prenose na karton i lesomal, i ne zovu to slikanjem već peglanjem.
“Enkaustiku sam poodavno uvela među osobe koje imaju drugačiju motoriku, otežanu prije svega. Oni jedva čekaju i vrlo su rijetki izostanci s radionice, a i ja jedva čekam, prosto uživam radeći s njima. Radost rada u “Zvijezdi” prenijela sam i na moje prijateljice iz UG “Most” također slikarice, pa su se i one uključile u rad”, riječi su zeničke slikarice Zdene Šarić Pisker.
Polaznica radionice Dženana Hodžić nam otkriva da voli motive cvijeća na svojim slikama, Sandro Valentić da mnogo voli boje, ali posebno plavu, dok je Alma Kuduzović, inače umjetnički nadarena, mnogo voli da pjeva sevdalnike, podijelila s nama da je lijepo to što slikaju, boje, ali i što se druže, pričaju i piju kafe.
Iako su i dalje u napuštenoj i propadanju prepuštenoj zgradi u Crkvicama članovi “Zvijezde” vrijedno spremaju svoju izložbu za kraj godine uz pomoć roditelja i mentorice. Ove godine su imali sreću da je bilo donacija za rad, ali inače su, osim bez dnevnog centra koji bi grad kakav je Zenica trebao imati za odrasle osobe s poteškoćama u radu i bez redovnog budžeta. (A. H.)
