Prošlo je mjesec dana od otvaranja stečaja u Novoj Željezari Zenica, nakon kojeg je 1.100 radnika dobilo otkaze. Prema riječima Kenana Mujkanovića, predsjednika Sindikata metalaca ZDK prema njihovim saznanjima na biroima rada u ZDK je evidentirano 800 radnika NŽZ, te da ih se izvjestan broj i zaposlio.
“Prema informacijama kojima mi raspolažemo, dosad je zaposleno oko 300 radnika. Istakli bi firme Jifeng Automotiv Drivuša, Željezara Ilijaš, GS TMT Novi Travnik, BNT Novi Travnik, Lidl… Iz firme Pretis Vogošća danas smo dobili dopis, izrazili su spremnost da zaposle 100 radnika, 90 radnika NK, KV i SSS te deset inžinjera mašinstva i elektrotehnike. Kada sačinimo spisak zainteresovanih radnika, iz Pretisa su spremni doći u Zenicu da obave intervju sa kandidatima. Ponudu za posao željezarcima nam je dostavio i Centrotrans Sarajevo, za više izvršilaca na pet pozicija, vozači, mehaničari, autoelektričari i dr. Interes za zapošljavanje željezaraca je iskazala i firma Penny Sarajevo, kojoj treba više radnika sa iskustvom u građevini. Dobili smo i ponudu jedne posredničke firme iz Hrvatske, koja sarađuje sa više metalskih firmi na podrčju Međimurja, zainteresovani su za angažman većeg broja varilaca i bravara. Iako smo početkom ove godine mogli čuti kako su zenički privrednici spremni zaposliti dvije hiljade željezaraca, dosad nismo vidjeli neki veći interes”, kazao nam je Kenan Mujkanović, predsjednik Sindikata metalaca ZDK.
Smatra da pored Federacije, i Grad i Kanton moraju stati iza ovih ljudi, sva javna preduzeća i institucije, da se zaposli što je moguće veći broj radnika, koji su u proteklim godinama u budžetske tokove ‘upumpali’ stotine miliona maraka javnih prihoda.
Podsjeća na predložene mjere Vladi FBIH o zbrinjavaja radnika Nove Željezare, podržane od strane svih socijalnih partnera, sindikata i Ekonomsko-socijalnog vijeća, a koje Vlada još nije konačno usvojila. Ističe da je Prijedlog Programa bio na davanju mišljenja u resornim ministarstvima, koji su ga također pozitivno ocijenili.
“Prema našim informacijama od juče, ta uredba je poslana prema Vladi FBiH i mi očekujemo i tražimo da se ta Uredba nađe na dnevnom redu Vlade FBiH do održavanja Izbora, jer nakon održavanja Izbora ne znamo kako će se stvari odvijati”, ističe Mujkanović.
U predloženom zbrinjavanju radnika Nove Željezare predviđene su tri mjere zbrinjavanja koje podrazumijevaju posredovanje u zapošljavanju, odnosno uvezivanje poslodavaca i privednika i privrednih komora sa radnicima, sufinansiranje prekvalifikacija i tzv. vaučer zapošljavanje, gdje su predviđene subvencije za poslodavce koji zaposle radnike Nove Željezare te novčana pomoć radnicima šest mjeseci u iznosu minimalne plate.
“Koliko je to realno ne bih komentarisao. Mi radimo ono što je naš posao, vršimo proitisak i u svakodnevnim smo komunikacijama sa nadležnim, da li će biti usvojeno, vidjet ćemo. Ovo je kompanija u kojoj Vlada FBiH ima 8 posto kapitala, i po toj osnovi ima obavezu prema radnicima Nove Željezare da učini sve da se što veći broj radnika Nove Željezare zbrine, a najbolje zbrinjavanje je zapošljavenje radnika”, ističe Mujkanović.
Uprkos sedmomjesečnoj borbi sindikata za opstanak Nove Željezare, desilo se ono čega su se svi pribojavali. Gubitak radnih mjesta je jedna od posljedica koju su osjetili radnici, a dugoročne posljedice po grad, kanton pa i državu, tek će postati vidljive.
“Posljedice su katastrofalne, prije svega u gubitku radnih mjesta, gubitka strateške industije čelika u FBiH. Naravno, ne mora to značiti da je to definitivni kraj, međutim mi sada ne vidimo kratkoročno rješenje koju bi moglo nadoknaditi tu proizvodnju čelika. Pored ogromnog gubitka radnih mjesta, to će biti direktan udar i na povezane subjekte i kooperante kojih je bilo preko 11.000 u FBiH. Desetine hiljada radnih mjesta će biti na udaru u tim sektorima ukoliko se nešto hitno ne poduzme”, upozorava Mujkanović.
Prema riječima našeg sagovornika, tračak nade se javio posljednjih nekoliko dana, kada su saznali da su predstvanici Uprave NŽZ otišli u Kinu da ugovore kupovinu nove lučne peći, koja bi imala kapacitet od 350.000 tona godišnje.
Ako bi se to i realizovalo, bilo bi tek za dvije do tri godine, kaže Mujkanović, gdje bi radio daleko manji broj radnika nego za vrijeme integralne proizvodnje čelika…
(M.H.)
