Ekskluzivno prvi put nakon osvajanja bronze na Europskom prvenstvu u Ljubljani za naše medije govori selektor U16 BiH Kristian Njavro
Sport je ponovo ujedinio Bosnu i Hercegovinu. Ovaj put to nije bila fudbalska ili košarkaška reprezentacija, već mladi heroji iz bazena – U-16 vaterpolo reprezentacija BiH. Bez velike pompe, gotovo bez ikakve institucionalne podrške i bez sponzora, ovi momci su na Evropskom prvenstvu Divizije I u Ljubljani ostvarili ogroman uspjeh osvojivši bronzanu medalju i ispisavši novu, sjajnu stranicu sportskog ponosa naše zemlje.
Na putu ka medalji pobijedili su mnogo jače i bolje opremljene selekcije, ali nisu se obazirali na to – jer su imali ono što se ne može kupiti: tim, srce, karakter. Ovim rezultatom poslali su jasnu poruku – vaterpolo u BiH ne samo da postoji već ima i budućnost.
U nastavku razgovaramo sa selektorom ove zlatne generacije Kristijanom Njavrom koji, zamislite apsurda, ovu reprezentaciju vodi potpuno volonterski i bez ikakve naknade. Nema platu, nema beneficije, ali ima ono što je najvažnije – srce. Srce koje kuca za vaterpolo i za ove momke.
– Radili smo tiho i ušli u legendu. To je najbolji opis uspjeha koji smo napravili i zapravo odgovor svima koji su se podsmjehivali na našu ideju odlaska na Evropsko prvenstvo. Nije moj fah da o tome govorim, ali činjenica je da je od početka sve bilo protiv nas. I dok su drugi imali dvomjesečne pripreme, mi smo radili tek sedmicu dana, gotovo bez finansija, a na kraju pokazali kako djeci u Bosni i Hercegovini malo treba da prave rezultate. Niko ne traži luksuz, niko ne traži da spava u hotelima sa pet zvjezdica, samo ono osnovno – kaže Njavro na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.
Njihov podvig tek će s vremenom dobiti puni značaj. Kada se prašina slegne, shvatićemo da su bronzanu medalju donijeli dječaci koji nisu imali gotovo ništa – osim vjere, discipline i međusobnog poštovanja. Nisu ih vodili budžeti i sistem, nego karakter.
– To su faktički djeca, tinejdžeri koji ulaze u najluđe godine – bili smo i sami u njima i znamo kakve su to misli. Pogotovo ovoj, kako volim reći, “brzoj” generaciji. Od prvog dana sam se trudio da im utuvim u glavu da svi moraju znati iz kojeg su grada, da ga predstavljaju najbolje što mogu, ali u reprezentaciji svi moraju biti jedno tijelo i jedan duh. Ne zanima me jesmo li Srbi, Hrvati, Bošnjaci… E, u Ljubljani sam vidio da sam u tome uspio. Oni su zaista funkcionisali kao porodica. A kad to imate, lakše je sprovesti i treninge i sve ostalo. Imam osjećaj da su nas pogledali i sa nebesa i rekli – ovo je vaših pet minuta, uživajte.
Vrijeme je da institucije, sponzori, mediji i svi dobronamjerni ljudi stanu iza ove generacije. Jer oni ne traže luksuz – već poštovanje, priliku i osnovne uslove za rad. Zahvaljujući ovoj generaciji, BiH sada ima reprezentaciju koja se vratila s medaljom iz Evrope. Ako ne reagujemo sada, kada ćemo?
– Po povratku iz Slovenije dobio sam brojne čestitke, između ostalog i od ljudi iz tri saveza iz okruženja – Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Ovaj uspjeh je odjeknuo i u regionu i pokazatelj je da na ovome ne treba stati, nego da treba raditi još više. U našem okruženju imamo najbolje svjetske stručnjake i svi oni su voljni pomoći. Sad je samo pitanje želi li država to podržati.
(Reprezentacija.ba)
