Sindikalna potrošačka korpa u Bosni i Hercegovini iznosi gotovo 3.000 maraka. Minimalna plata skoro je pet puta niža. Stoga se s pravom, uoči praznika rada, postavlja pitanje – imaju li radnici u Bosni i Hercegovini razlog za slavlje? Prvi maj u velikim evropskim zemljama povod je za radnički marš s ciljem skretanja pažnje na prava i položaj radnika koji je daleko bolji u odnosu na onaj u našoj zemlji. No, u Federaciji su tek dva sindikata najavila protestnu šetnju. Razlog – nejedinstvo sindikalnih pokreta.
Prvi maj praznik je rada. U svijetu se ovaj dan obično obilježava masovnim protestima radnika i borbom za bolje uslove rada. Ne i u Bosni i Hercegovini. Na ulice, uglavnom, izlazi tek nekolicina nezadovoljnih. Tako će biti i danas, jer su u Federaciji svoj izlazak na ulicu najavili samo Sindikat metalaca i Sindikat radnika u trgovini i uslužnim djelatnostima.
“Naša iskrena želja je da dočekamo dan kada će Prvi maj svi sindikati zajedno, jedinstveno obilježiti. Međutim, stanje u samom sindikalnom pokretu je, otprilike, identično kao i u državi -jedno apsolutno nejedinstvno i neslaganje između sindikata”, ističe Mersiha Beširović, predsjednica Sindikata radnika trgovine i uslužnih djelatnosti Bosne i Hercegovine.
Neslaganje među sindikatima i izostanak dijaloga među njima obično ide naruku poslodavcima. Nejedinstvo se najviše osjeti u realnom sektoru, gdje su plate daleko ispod onih prosječnih. Pa tako, prema procjenama Sindikata, oko 260.000 radnika u Federaciji prima platu nižu od 1.000 maraka.
“Naši zahtjevi idu u dva smjera. Jedan je vezan za Udruženje poslodavaca. U pitanju je potpisivanje novog granskog kolektivnog ugovora. Povećanje satnice sa 4,40 na 5,68 KM. Drugi dio vezan za Vladu FBiH, gdje se traži hitno donošenje zakona o minimalnoj plati”, poručuje
Almir Salihović, predsjednik Sindikata metalaca FBiH.
“Radnici koji se stalno žale na svoj položaj, na svoja primanja, ovaj će praznik dočekati ili van granica Bosne i Hercegovine ili na nekom od izletišta u Bosni i Hercegovini. Mislim da smo kao društvo odustali od borbe i od nade da nam može biti bolje. To je ono što je po meni poražavajuće”, navodi Beširović.
Minimalna plata od hiljadu maraka davno je obećana, ali obećano Vlada Federacije još nije ispunila. U entitetu RS minimalna plata iznosi 900 maraka. Iako su poslodavaci upozoravali da bi povećanje minimalne plate moglo imati negativne efekte u vidu smanjenja radnih mjesta, iz tamošnjih sindikata tvrde da većih otpuštanja nije bilo.
“U ova prva tri mjeseca tih radnika iz radnog odnosa na zavod je došlo samo za 175, u odnosnu na prethodnu 2023. godinu, kada nije bilo problema oko najniže plate”, kaže Danko Ružić, predsjednik sindikata tekstila, kože i obuće RS-a.
I dok radnici u Federaciji čekaju donošenje seta fiskalnih zakona koji bi bili uvertira za povećanje minimalne plate sa sadašnjih 619 na 1.000 maraka, sindikalna potrošačka korpa dostigla je gotovo 3.000 KM. Međutim, kao što smo čuli, ovo nije dovoljan razlog da obespravljeni i radnici čija su primanja daleko i od polovine potrošačke korpe podignu svoj glas. Jer od borbe za prava standard i bolji život, čini se da je vrijedniji slobodan dan. (Akta.ba)
