Danas je je Svjetski dan osoba s down sindromom – biološkoj varijacija u ljudskom genomu s kojom se rodi jedno od 650 novorođenčadi.
U našoj zemlji, kao uostalom i mnogim drugim manje ili više razvijenim, osobe s Daunom imaju pravo na naknadu za invaliditet, na inkluzivno nastavu i na zapošljavanje. Međutim i kod nas , kao i diljem svijeta uvijek ima osoba koje okreću glavu od onih sa Down sindromom, pa je svijest upravo ta na kojoj stalno treba raditi, smatraju zdravstveni stručnjaci.
Ove godine se 21. mart – Svjetski dan osoba s Down sindromom obilježava pod motom „Smanjimo stereoptipe“ što je za moderno društvo 21og stoljeća pomalo i neobično. Zar nismo već na tom kognitivnom i moralnom nivou da drugo i drugačije prihvatamo kao normalno.
„Nažalost moralne postavke, stavovi danas ne rastu tako brzo i lako kako bismo željeli, Možda su ranije bile i bolje, jer smo u novije vrijeme pod utjecajem raznih medija i mreža što nas čini manje morlanim“, kaže prim.dr.sci. Aiša Smailbegović Hadžihalilović, zenička specijalistica pedijatrije i osnivačica Udruženja za zaštitu mentalnog zdravlja Lotos.
Uvijek imamo tih osoba, ne samo kod nas, koje okreću glavu i ne žele nikakav kontakt s osobom s Down sindromom, dodaje doktorica. Nažalost oni nisu dali sebi priliku da upoznaju djecu i osobe s ovim sindromom i uvide koliko su oni dragi i puni ljubavi. S druge strane sistem im je omogućio kategorizaciju, dakle novčanu mjesečnu naknadu za invaliditet, zatim inkluzivnu nastavu i zaposlenje. Zaposlenje kod nas najteže ide. Kako navodi doktorica često poslodavci ne žele osobu s Down-om zaposliti iako ima završenu školu i potrebne kavlifikacije. I škola zna biti problem. Iako danas na društvenim mrežama svjedočimo divnim gestama nastavnika koji u svpom razredu imaju takvu djecu, pa su im organizirali poseban dan zajedno s drugarima, praksa kaže da ima i onih nastavnika koji nisu spremni potruditi se i učiniti da to dijete bude prihvaćenije u razredu. Nažalosti roditelji u nekim slučajevima bi mogli i više.
„ Ne trebaju dijete držati samo u kući ili u udruženju, toj djeci treba kontakt. Trena se suočiti sa izazovima, pa i s ovim osobama niske svijedti o drugom i drugačije. S druge strane roditeljima ni sistem nije do kraja omogućio sva prava. Primjer da kod nas oni moraju svake godine voditi dijete na komisiju, koja treba da potvrdi da dijete ili osoba i dalje ima Down sindrom je bespotrebno i mislim da će se zakodovastvo u tom smislu mijenjati u skorije vrijeme. A uvijek raduje kada vidite porodicu sa djetetom s Down sindromom kako ponosno i puno ljubavi šeta gradom, riječi su dr Smailbegović Hadžihalilović, stručnjakinjom koja tri pune decenije radi s osobama s poteškoćama u razvoju, šireći ideju važnosti tolerancije prema durgom i drugačijem. „Otklučajmo vrata tolerancije i prihvatimo sve sugrađane i sugrađanke bilo koje da su dobi, a imaju Daunov sindrom. Ne okrećimo glavu od njih“, poruka je naše sagovornice, koja je uputila čestitku svim porodicama koje imaju dijete ili osobu s ovim sindromom u povodu 21.marta Svjetskog dana osoba s Down sindromom. (A.H.)
