Taktilne staze i zvučna signalizacija, koje slijepim osobama služe za bezbjedonosno kretanje uz pomoć bijelog štapa rijetka su pojava u našoj zemlji, a u manjim gradovima gotovo da ih i nema.
Zeničanin Zulfo Šišman od svoje treće godine je slabovidna osoba, sa samo pet posto preostalog vida na desnom oku. Svaki novi dan za njeg je i novi izazov, borba za sebe, poteškoće svakodnevnica, a svaki novi korak i nova pobjeda. Ipak, Zulfo nam priča da je s ovim oboljenjem naučio da živi, oslanjajući se u potpunosti na druga čula, prije svih na sluh, koji je morao izoštriti mnogo više od prosječne zdrave osobe. Kaže, borio se da se ne bi zatvorio u kuću kao svaka druga slijepa osoba, pa kada ga drugi promatraju, ukoliko ne nosi bijeli štap, zbog njegove snalažljivosti ni ne pomisle da je skoro slijepa osoba.
“Lično ja se sporije krećem, uočavam prepreke, a da baš vidim, ne vidim. Imam foto pamčenje i više se napamet krećem. Pamtim pješačke prelaze, stubove i objekte gdje se nalaze, uočavam prepreke. Srećom imama mali ostatak vida da bar malo raspoznam”, kaže Zulfo Šišman, koji je i potpredsjednik Udruženja slijepih i slabovidnih osoba grada Zenica.
Mnogo je problema i prepreka na koje nailaze slijepe osobe, a jedna od njih je svakako i snalaženje u saobraćaju. Zulfo nam kaže da jako često slijepe osobe stradaju zbog neuređenih taktilnih staza. Šetnja za slijepe osobe skoro je pa i nemoguća.
“Općenito u BiH nismo zadovoljni uređenjem staza. Ali pohvalno je da se Grad Zenica potrudio prije par godina uredivši staze, koje ne možemo nazvati taktilnim, to su više navigatori prema pješačkim prelazima. Vi nigdje nemate više oznake za slijepa lica. Taktilne staze su nešto što traje i što je u nizu”, ističe Šišman, koji je mišljenja da ukoliko je bilo moguće urediti biciklističke, treba slijediti i uređenjem taktilnih staza.
Ipak, Zenica spada u jedan od uređenijih gradova kada su u pitanju taktilne staze za slijepe i slabovidne osobe. Regulisano je to odavno na svim kružnim tokovima i pješačkim prelazima i prilazima nekim ustanovama, ali još uvijek nedovoljno, kaže Zulfo. Odnedavno kretanje slijepim osobama olakšano je i na Gradskoj tržnici u Zenici, gdje su uređene taktilne staze u sklopu UNDP-ovog projkta. Ali pored ovog, najveća boljka slijepim osobama prema riječima našeg sagovornmika je zaposlenje, zaboravljeni su kaže od svih.
“Naši članovi udruženja nisu prosjaci, obrazovani su, čak i fakultetski, ali teško dolaze do posla. Prema Zakonu o radu svaka firma bi trebala imati zaposlenu osobu sa invaliditetom”, podsjeća Šišman, koji kaže da na području grada Zenice trenutno nema niti jedne zaposlene slijepe osobe, a u ljudima je nestalo, kaže, merhameta. (M.H.)
