“Galerija Ovnak” predstavlja djela velikih umjetnika, koja se nalaze u fundusu Galerije, kao i djela nastala na likovnim kolonijama koje se već desetak godina održavaju u Vitezu – djela koja nam pogled ispunjaju ljepotom prirode.
Dok promatramo djela s motivima prirode osjećamo da su naše riječi suvišne, da zapravo sama priroda govori o sebi. Mi, promatrači, trebamo joj to dopustiti kao izraz
poštovanja i poniznosti. Na prvi pogled nam se čini da priroda uveseljava samo oko, a onda osjećamo kako naša nutrina ulazi u komunikaciju i sam duh biva zaogrnut zadivljenošću i iščitava veliku mudrost. Toliko toga egzistencijalnoga hoće nam se kroz tišinu izreći. Jer prizori krajolika predstavljaju ona duboka ljudska pitanja koja se tiču tajni postanka, tajni prostora i vremena, pa i tajne smisla postojanja, ponuđenih nam tihim i suzdržanim ili pak raskošnim i rasipnim koloritom kroz koji se prolama i prosijava svjetlost. I ta ista svjetlost je ona koja dolazi kroz različito doba dana i kroz likovnu metamorfozu prožima i oblik, i vrijeme, i prostor. A mi kroz doživljaj tog svjetla bivamo obasjani i povučeni u osamu prirode te suočeni sa svojom biti. I dok nas ljepota pejzaža okupana tajnovitošću neba ushićuje – osjećamo miris, čujemo tišinu, divimo se snazi života, gledamo zaustavljeni trenutak, neko mirno iščekivanje, ili mističnu atmosferu krajolika. Zadivljeni smo kako u igri boje i forme bivamo obasjani svjetlom i uvučeni u pitanja postojanja. Te naš doživljaj lagano postaje zahvala i radosna molitva.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri i majci nam Zemlji.
Ona nas hrani i nosi, slatke nam plodove,
cvijeće šareno i bilje donosi. (Sv. Franjo Asiški)
Marko Kepić/ktabkbih.net
