Svjetski dan maternjeg jezika jučer je prilično neopaženo prošao u javnom diskursu Zenice, Kantona i entiteta. No, da su osobe sa invaliditetom nekada i često inventnije od ostalih pokazuje i slijedeći primjer.
Branka Jurić tumačica znakovnog jezika, koja je angažirana kao predavačica u nastavi znakovnog jezika na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici i obnaša funkciju skretarke Saveza gluhih i nagluhih ZDK organizirala je obilježavanje svjetskog dana maternjeg jezika u Osnovnoj školi „Edhem Mulabdić“ posjetom predstavnika članova Udruženja gluhih i nagluhih osoba ZDK.
Djeca su se tako upoznala sa znakovnim jezikom, koji je, kako kaže Jurić i naš maternji jezik. Zajedno s predavačima i učiteljicama usvojili su neke od znakova koji znače cijele riječi u Bosanskom jeziku, odnosno usvojili su osnovne principe komunikacije s gluhim i nagluhim osobama. Učenici i učenice 4. i 5. razreda O.Š. „Edhem Mulabdić“ osim što su naučili neke od znakova kojim se sporazumijevaju gluhe i nagluhe osobe, naučili su i da je maternji jezik osoba oštećenog sluha zapravo znakovni jezik. Svjetski dan maternjeg jazika obilježava se od 1999. godine, a važnost toga dana potvrđena je 2001. godine aklamacijom na 31. Glavnoj skupštini UNESO-a. Tada je usvojena Deklaracija o kulturnoj različitosti, gdje u 5. članu piše: »…svakoj se osobi mora omogućiti izražavanje i stvaranje djela na jeziku koji izabere, posebno na maternjem jeziku…« Od tada se svake godine slavi u svijetu Međunarodni dan maternjeg jezika kao jedan od zajedničkih simbola ravnopravnosti svih naroda, koja na žalost, u praksi još nije postignuta. (A.H.)
