Svake godine, 5. oktobra obilježavamo Svjetski dan učitelja. Biti učitelj – najljepši je poziv na svijetu. Ove godine još možemo dodati i najizazovniji poziv. Prošlog proljeća škole su zatvorile svoja vrata. Ni djeca, a ni učitelji bez mogućnosti izbora otpočeli su online nastavu.
Nepripremljeni za sve što se počelo događati, kreativni i snalažljivi stručnjaci s velikim srcem uhvatili su se u koštac sa svim problemima i online se povezali s učenicima i roditeljima. Izvukli su najbolje kako prije svega djeca ne bi imala traume. Azra Ekinović profesorica je razredne nastave već 28 godina.
“Nikad se nisam pokajala za izbor zanimanja i da mogu ponovo birati izabrala bih isto. Kažu da je razredna nastava temelj i ona to uistinu i jeste jer ono što dobiju od učiteljice samo nastave nadograđivati u budućnosti“, priča nam Azra na početku ovog razgovora.
“Način na koji oni odrastaju i sazrijevaju je divno posmatrati. U prvi razred kada dođu ne znaju nos obrisati ili kad dolaze iz toaleta ne znaju se dobro ni obući, nesigurni su i bojažljivi a sada u petom razredu već „rješavamo“ prve simpatije. Kada shvatite da su učiteljice dio tog života zaista morate biti ponosni. To su lijepi trenuci koji se ne mogu nadoknaditi“, kaže učiteljica Azra.
Učiteljsko zanimanje stvara sva ostala zanimanja. Učitelji obrazuju i odgajaju budućnost svijeta i njihova uloga u životu je jako značajna.
“Najljepši poklon koji ja dobijam je njihovo poštovanje a vrijednost svog rada i truda vidim kroz njihove rezultate. Nema boljeg poklona za učiteljicu od sretnog i uspješnog djeteta, a znate da ste u tom procesu učestvovali i vi“, dodaje Azra Ekinović, učiteljica u Osnovnoj školi „Meša Selimović“.
Naša sagovornica kaže kako su se vremena promijenila. Ranije su roditelji imali više povjerenja u učitelja i nisu se miješali dok su djeca imala obavezu da uče svoje zadatke. Savremena tehnologija tim promjenama je uveliko doprinijela ali, smatra kako se svi moramo prilagoditi. U ovim teškim vremenima kada su sve profesije podcijenjene izazovi su pred svima. Na njihov dan, i ovoj kao i svim drugim učiteljicama i učiteljima želja je jedinstvena.
“Želja mi je da ovo desetak godina koliko mi je ostalo do penzije naučiti djecu da ocjena ponekad nije bitna. Važnije je da nauče kako da uče i da je naše zajedničko druženje vrijednije od te ocjene. Ja se lijepo osjećam a i djeca kada je u razredu pozitivna atmosfera“, kaže učiteljica te kratko dodaje kako joj nedostaje i malo više poštovanja prema prosvjetnim radnicima. (B. D.)
