Posjetili smo danas zeničku zelenu pijacu. Srijeda, pazarni dan kada se nekada više nego ostalih dana kupovalo. Pandemija koronavirusom učinila je svoje. Mjere opreza i smanjena kupovna moć građana, uglavnom su razlozi malog broja kupaca. U neizvjesnosti opreznije se bira i količina prilagođava novčaniku.
„Ja bih rekla da ljudi, zaista, kupuju opreznije. Više se kupuju agrumi, limun, kivi, mandarine. Ljudi nastoje unijeti više vitamina. Zbog kompletne situacije, ja lično, količinski sve manje kupujem. Poskupljenja na pijaci nisam primijetila, ali evidentno je da je platežna moć sve manja“, rekla nam je jedna naša sugrađanka.
Tzv. tiha poskupljenja, tiho su i prošla jer potrebno za prehraniti se, kupiti se mora. I, kako stvari stoje, najavljena poskupljenja izazivaju samo pitanje kako će se preživjeti.
„Ovo po pijaci može se, nije nešto stvarno skupo. Stalna poskupljenja osnovnih životnih namirnica po 10, 20 ili 30 feninga su zabrinjavajuća. Taktički u nekoliko navrata određeni artikli znatno poskupe“, zabrinuto nam je rekla danas na pijaci, anketirana sugrađanka penzionerka.
Iza nas je već puna godina dana od pojave koronavirusa. U bojazni da će se ovakvo što dogoditi usljed pandemije malobrojni su oni koji nisu odmah pribavili izvjesne zalihe osnovnih životnih namirnica. Ali takvo što ne prati i snabdijevanje svježeg zeleniša na pijaci.
„Biram šta ću jeftinije kupiti jer kao penzioner jedva sastavljam kraj sa krajem. Kakve su penzije i plate, te kolika je nezaposlenost dobro se bilo šta može kupiti. I najniže cijene su za ovakvu kupovnu moć stanovništva velike“, rekao nam je, vidno zabrinut, još jedan anketirani sugrađanin.
Prodavci su, takođe, zabrinuti.
„Korona je uticala na poslovanje. Cijene formiramo da možemo bar minimalno prodati. Razumijemo da se nema, a s druge strane, mi smo obavezni platiti sve dadžbine. Kako će sve dalje biti vidjet ćemo, ali nije dobro“, rekao nam je danas, jedan od prodavača na zeničkoj pijaci.
Na upit o cijenama na zelenoj pijaci od početka pandemije do danas, odgovori su uglavnom da su prihvatljive i ne osciliraju. Prodavci, kako kažu, za opstanak se bore.
„Preko 30 godina bavim se poljoprivrednom proizvodnjom i prodajom na pijaci. Tvrdim da, za sve ove godine, nije zabilježena gora poslovna godina. Porez moram platiti, penziono i socijalno osiguranje, zakupninu za štand, sve što je potrebno da bih uopšte radio. Prodaja je takva da se svi ti troškovi ne mogu pokriti. Ako ovakvo stanje potraje mi nećemo moći opstati“, tvrdi još jedan prodavac zeničke tržnice.
Srijeda, pazarni dan zeničke pijace nekada je bio drugačiji. Prije samo godinu dana znalo se da se srijedom, nakon kupovine na pijaci, kući odlazi punih cekera, prodavci na kraju radnog dana bili su zadovoljni prodajom. Danas je sve drugačije. (Zijada R.)
