Na Smetovima je prava snježna idila. Iako je radni dan mnogi sugrađani su izveli djecu na sankanje na popularno zeničko izletište, a vrlo živo je i u okolini izviđačkog i doma radioamatera. Naša „vazdušna banja“ idealna je prilika da se dani zimskog raspusta s malo novca provode na snijegu i čistom zraku.
Danas je započela treća izviđačka smjena Saveza izviđača Grada Zenica. Prema riječima starješine izviđačkog zimovanja prva smjena nije imala sreću da uživa u zimskoj idili, ali će ova i naredne imati tu prednost. Ukupno je planirano pet smjena od pet dana sa po 15 do 17 djece tokom ovog zimskog raspusta.
Sajra Imamović je prvi put na izviđačkom zimovanju. Pitamo je ima li treme što će joj večeras biti prva noć u zimskom kampu. Odgovara nam: “Nee, nemam tremu, inače nikad, ne znam kako to da objasnim. Ovdje mi je već super, ručali smo i sada se sankamo tu sam sa svojom prijateljicom Hanadi Sarah.”
Malo starija od Sajre Rajna Pelja kaže da je i ranijih godina dolazila na zimovanje s izviđačima i da je odlično biti izviđač jer upoznajete nove prijatelje i dobro se zabavljate.
Uz starješinu, kuhara i djecu, u smjenama su po dva vodnika. Poštuju sve epidemiloške mjere, ali i izviđačka pravila.
“Svako jutro operemo zube i zategnemo krevete. Pregledaju nam krevete, jesmo li dobro pospremili i onda doručak. Poslije doručka idemo vani na snijeg, prije ručka se zabavimo u domu nekim igricama, a poslije ručka opet van. I poslije večere se igramo u domu“, objašnjava nam pravila osmogodišnja Hanadi Sarah Fetić.
“Bitno je da uz poštovanje izviđačkih pravila i usvajanje poneke nove vještine djeca se dobro zabave i lijepo druže. Za razne igrice i pjesmu u zatvorenom izviđači uvijek imaju volje. Uz, naravno, aktivnosti na snijegu“, kaže Sarah Talić, vodnica III izviđačke smjene.
Posebna je čar otići na zimovanje na pet dana bez roditelja u dobi kada ste niži razred osnovne škole. Nažalost, ograničeni kapaciteti i epidemiološke mjere onemogućili su brojnoj zeničkoj djeci da zimuju na Smetovima s izviđačima ove zime. Zato oni sretniji, čiji su roditelji u mogućnosti čak i radnim danima dolaze u zeničku „vazdušnu banju“ uživati u zimskim radostima. Roditeljima je dovoljno nekoliko konvertiblinih maraka za gorivo, vrlo prohodnim smetovskim putem i za čaj i sendvič. Obližnji restoran je dobro sklonište promrzlim roditeljima, kao i djeci za okrepljivanje među slalomskim spustovima na više staza smetovskog platoa. Bilo pojedinačno ili u grupama i sve dok traje zimski raspust. (A. Huskić)
