Narodi BiH dočekali su 25. godišnjicu od ratifikacije Dejtonskog mirovnog sporazuma u ambijentu kada međunarodni faktori sve glasnije govore o prekrajanju nefunkcionalog dokumenta koji je omogućio mir u ovoj državi. Domaći pravni ekspreti, pak, sa skepticizmom gledaju na ta obećanja, mada ih pozdravljaju, podsjećajući istovremeno da je upravo Međunarodna zajednica dužna omogućiti na ovim prostorima, osim mira i prospritet. Koliko su važne lokalne zajednice u održavanju države kakvu imamo i šta misle građani o Dejtonu saznajmo u nastavku.
U vakumu od potpisivanja do ratificiranja, na današnji dan prije četvrt vijeka u Parizu je kolosalno Opći okvirni sporazum za mir u BiH nazvan Dejtonskim mirovnim sporazumom. Tada je formirano i Vijeće za implementaciju mira čime je Međunarodna zajednica preuzela obavezu održavanja mira na teritoriju naše države, ali i da aneksima sporazuma omogući civilno sprovođenje međunarodnog dokumenta. No, to ne znači, smatra docent prava Ajdin Huseinspahić da je Dejton „sveto slovo“. Političke stranke u BiH to ne mogu napraviti jer su same sebi svrha, a Međunarodna zajednica se ne smije abolirati od tog procesa i dokumenta. Koliko god je Međunarodna zajednica učestvovala u donošenju Sporazuma toliko isto je dužna da omogući njegovo provođenje, i ne samo to, već i moguću dopunu i izmjenu Dejtonskog mirovnog sporazuma – o čemu velike sile sve glasnije govore od pobjede demokratskog kandidata Bajdena u Americi prije mjesec dana.
“Plašim se da ne postoje trenutno uvjeti za donošenjem Ustava u BiH, isključivo na domaćoj razini, mislim na međunarodne političke faktore, jer taj budući međunarodni sporazum koji bi sadržavao i naš Ustav bi trebao da ukloni brojne neefikasnosti i da se uskladi sa međunarodnim pravnim principima i konvencijama, te da uspostavi funkcionalni sistem – da se ukloni ovaj ogromni administrativni aparat, na koncu, vidimo da u segmetnima kao što su sport, kultura, pa i obrazovanje ne možemo rješavati stvari, posebno na najnižem lokalnom nivou. Dakle, treba poći od toga da je lokalna zajednica temelj udovoljavanja svakodnevnih potreba građana, a na državni nivo, treba, prebaciti samo one osnovne mehanizme za opstanak države“, kaže doc. dr. sc. Ajdin Huseinspahić.
Treba rasteretiti državu, a probosanske stranke su čak opteretile državu nekim, neprovodnim zakonima, smatra profesor Huseinspahić. Šta o Dejtonu misle građani Zenice?
“Pa dobro svjesni smo da se sudbine sitnih zemalja kroje u tim velikim silama. Ja se dobro sjećam riječi Owena: „don*t dreams“! Ipak bilo bi pošteno da se ova zemlja uredi na funkcionalan način, ali gledajući postupke predstavnika Međunarodne zajednice zadnje vrijeme, osim Paddy Ashdown-a, nijedan drugi nije uradio ništa, čvrsto i konkretno“, odgovor je Zeničanina Seada Skendera.
Sabahudin Smriko kaže: “Narod u BiH se, prije svega, mora uzdati u svoje sposobnosti i snage, ne očekivati puno od velikih sila, mora učiniti sve što je do njih samih, mislim na suživot i toleranciju.
Dakle, iako je priča o prekrajanju Djetona u što sumnja i naš sagovornik na „dugom štapu“ – ona priča međunarodnih zvaničnika koja bi oslabila ogromni državni aparat, ipak se nameće pitanje možemo li išta sami? Korektiv ili protektorat Međunarodne zajednice?
Anketirani sugrađani su uglavnom protiv protektorata, ali izražavaju mišljenje da nam treba pomoć, da Bosnu i Hercegovinu trenutne političke elite treba urediti i na put razvoja povesti jer ne mogu sami. Šta na to kaže prof. Ajdin Huseinspahić, predavač na Pravnom fakultetu UNZE?
“Ne možemo na ovu državotvornu zajednicu gledati kao na imperijalistički instrument kao u doba Osmanlija ili Austrougara. Ona (BiH) jednostavno postoji kao pravni instrument i nije to jedini slučaj u svijetu kada Međunarodna zajednica preuzima teret odgovornosti. To ne znači da trebamo misliti da je Visoki predstavnik ovdje protektor“.
Visokom međunarodnom predstavniku Dejtonski mirovni sporazum nameće dužnost, ne i volju da prati implementaciju Sporazuma. Nažalost ne daje mu ta ingerencija obavezu da domaće političke faktore tjera na politiku razvoja, a niti građane na biranje onih koji će državu povesti u boljitak. Kako rekoše sugrađani u anketi ¨sve je do nas“. (Alma Huskić)
